"Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom ima svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja,
vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja,
vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
Vrijeme plača i vrijeme smijeha,
vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja,
vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje,
vrijeme traženja i vrijeme gubljenja,
vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
Vrijeme šutnje i vrijeme govorenja,
vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje,
vrijeme rata i vrijeme mira."
Potakla me Mima da ponovo razmislim ovim biblijskim riječima iako su mi u posljednje vrijeme često u glavi. Život je doista zanimljiv, čudan, težak, čaroban...možemo ga opisati kako god želimo i kako god ga mi vidimo. Ono u čemu se slažemo da je jedan, jedinstven, naš. Bilo bi divno misliti da mi njime upravljamo, da je u našim rukama, no nije tako. Okolnosti upravljaju našim životom i svi ljudi koje smo u njega pustili ili koji su nas u svoje živote primili. I to je u redu.
Već dugo ne mogu ni jedno vrijeme u svom životu odvojiti od drugog...
Evo sad je neko vrijeme uzbuđenja i povišenog adrenalina, a izmješano je s umorom, nervozom i posebno čeznutljivim pogledima moje djece, kad opet hvatam kvaku vrata i odlazim prema tom vremenu uzbuđenja. Njima će to biti vrijeme kad mama nije bila kući...kad je pripadala nekom drugom svijetu. A ja pripadam svima, trudim se koliko mogu da nitko ne osjeti da podbacujem. Valjda zato pucam po šavovima, popuštam na neočekivanim mjestima. U glavi često odlutam na neko mjesto gdje bih bila na miru makar dva dana...a onda mi padne na pamet koga bi vodila...i ništa od takvog odmora. Hoće li me odmoriti kolotečina, božićno vrijeme ili Nova godina? Ne znam, ali vi ćete to prvi otkriti!
Post je objavljen 28.11.2007. u 11:11 sati.