Ne volim više tu ženu dok je ne vidim...smiješno, zar ne?
Kad je vidim mislim da me obasjalo sunce...lijepo, zar ne?
Kad se sjetim koliko boli mi je dala...mrzim je, zar ne?
Kad pomislim da bi me sve to isto čekalo...ne, hvala.
Nije ni toliko smiješno, niti lijepo, niti želim da ikog mrzim toliko.
Kao što ona toliko mrzi moju mamu.
Preko toga ne mogu prijeći.
Post je objavljen 28.11.2007. u 01:55 sati.