Marketing
Smijem se iz dubine duše...
Petak popodne.
Dignula sam glavu opet visoko, ponosno. Hodam ulicom. Ljudi me gledaju prijezirno, pogledom punim gorčine. Pogledam ih, i samo se nasmijem. Volim ih sve unatoč svemu.
Subota navečer.
Pada mi cipelica s noge. Ništa strašno. Ono, i Pepeljuga je izgubila cipelicu! I tako ju je još Princ pronašao. Ko zna možda i ja namamim kojeg Princa... Ok, Prinčevi ne postoje, zadovoljit ću se i konjem... ;) Lagano se nasmiješim, obujem svoju cipelicu opet i krenem dalje. Ne onak da spustim glavu i umirem od srama nego podignem glavu još više i smješkam se i dalje.
Nedjelja večer.
U Gradu s Bucom. Sjedimo na klupici, pušimo i zezamo se. Odjednom kiša počne. I to onako pravo. U prvom trenu psujem. Odjednom ustajemo i počnemo trčat do stajališta i čekamo prvi tramvaj. Smijem se kad god ugazim u neku lokvu. Pljuchhhhhhh... Hihi...
Ponedjeljak podne.
Marija nažica da ne pišemo matišu, al naravno nekome to nije odgovaralo i tako smo ipak pisali. Još me usput premjesti u prvu klupu. I Komina skupa sa mnom. Ništa ne znam. Šaram cijeli sat po papiru. Smijemo se jedno drugome... :)))
Utorak navečer.
Minka, Sunce i ja na kavi. Čujem kako me netko trača. U početku sam tužna. Dolazim doma, idem na msn pišem pod personal message: "Glupače tuguju, energične nađu zamjenu, a pamtne oduvijek imaju rezervu..." Opalim se smijat. O daaaaaaaa... ;)
________________________________________________________________
Da, to sam opet ona stara ja. Predugo me ubijala prokleta depra. Sada se smijem iz dubine duše... :)
Post je objavljen 27.11.2007. u 21:52 sati.