evo mene opet..kao sta sam i rekla moram napisat post u kojem necu samo nabrajat..hehe
nego..ful cesto razmisljam o zivotu ,frendovima,starcima(opet nabrajam..) i skoro uvjek dolazim do zakljucka
da iako je to moj zivot,mene skoro da ni nema u njemu.
citala sam svoj stari dnevnik koji sam prije pisala..
sad sam ful cesto u bedu al kak mi je tek bilo onda..
i prisjecam se malo nekih stvari..jednom sam
napisala ovak: "
oko cega se potrudim il ak zelim napravit nes dobro za
nekoga-sve ispadne krivo.
zeljela bi vikati,plakati..da me svi cuju i vide.da svima kazem kako se i sto osjecam..mislim da bi mi bilo lakse,
iako znam da mi niko nebi pomogao,nego da skrivam te osjecaje i da sve to drzim u sebi.
voljela bi vise od svega biti u drustvu koje bi me prihvacalo takvom kakva jesam,a ne da stalno moram glumit nes kaj nisam.
BOLJE DA ME MRZE ZBOG ONOG STA JESAM NEG DA ME VOLE ZBOG ONOGA STA NISAM!..
nije da zelim bit ko drugi,zelim bit razlicitija i imat svoje misljenje,al me takvom ne prihvacaju.
ja jesam drukcija,nadam se da cu to jednom znat cjenit.."
u zadnje vrijeme se ponovo tak osjecam..
al opet ima dana kad sam ful sretna,al takvih je opet manje..
prije sam mislila da nemoze bit gore.sad se dvoumim.
imam malo drugacije poglede na svijet.
prvo nemre bit gore pa nemre bit bolje.
ipak..zivot nije i nemoze biti savrsen..mora postojati ono dobro i ono lose da bi covjek naucio zivjeti i postovati zivot a samim time i sebe.dode mi da se ubim,a i da zivim vjecno i nikada ne napustim one koje sad poznajem i one koje cu tek upoznat.neznam..ful cesto sam u bedu i ful cesto me razocaraju osobe koje su mi nes znacile i do kojih mi je bilo stalo..
ajd idem ja..neznam vise kaj da pisem..hehe..
svima kiss,uzivajte...hehe..
Post je objavljen 27.11.2007. u 19:44 sati.