Marketing
...nothing is what it seems...
stajala je na rubu mola čitajući ovaj stih i pokušavajući naći potrebu za ostankom, smijući se pjesmi koju je smatrala tužnom.
nosila je onu melodiju koju je toliko puta pokušavala sagorijeti, dok napokon nije shvatila da je na vatru otporna, ali sada ju je htjela utopiti.
gledala je ono prostranstvo pod sobom, prostranstvo tako zeleno, crno, ljubičasto, plavo, žuto...
uvijek je tako znala pronaći bezbroj boja u nečemu. poput Vermeera... kad bi bar mogla biti on... onda bi našla svoju paletu miješanjem praha...
razmišljala je o krilima heroja i oslanjanju na snove...
pogledala je ispod sebe. samo voda, tako raznobojna i protkana zlatnim nitima sunčevih zraka. tražila je vatromet u talasanju vode, i zamalo ga je pronašla, ali prenuo ju je dolazak broda koji je, i ne znajući to, očekivala.
privezala je naoko prazan brod za mol zapinjući o svoju ljetnu haljinu. uspela se mostićem i ušla u kabinu izlizanih vrata, te otkrila fotografiju sebe. brod je bio prazan, sve što je u njemu bilo, bila je ona. nije se mogla sjetiti kada je ta fotografija slikana, ali izgledala je staro, a njen odraz na njoj bio je potpuno nov. smiješak?
po jednom starom vjerovanju, fotografija zarobljuje dušu čovjeka. sukladno tom vjerovanju, ona nije voljela fotografije. poderala je fotografiju u komadiće i odmah ih bacila u more.
zaronila je za njima, hvatajući svoju esenciju.
kad se uspjela othrvati svojoj potrazi, shvatila je da je napokon okružuje onaj beskraj, što ju je povezivao s toliko ljudi, a ipak joj davao onu potrebnu samoću.
more... njena utjeha, inspiracija, san i najveća ljubav. njen spas i vjera.
izronila je na površinu i pustila se da pluta.
i shvatila je jednu stvar.
ona melodija koju je pokušavala uvijek nanovo maknuti, bila je dio nje.
nije bilo povratka, a on je sada bio i neželjen. ova je melodija sada pretvorena u osmijeh.
možda se s onom slikom vratilo ono što je tražila?
...the feeling of belonging to your dreams...
Post je objavljen 27.11.2007. u 19:47 sati.