Pošto sam zaljubljenik u političko-narodno
djelovanje don Mihovila Pavlinovića
donosim još jedno pismo koje je 1871 g.
u jeku narodnog preporoda don Mijo
uputio Stjepanu Ivićeviću a veoma je
znakovito,posebice glede naše
najnovije povijesti...povijest,
učiteljica života:
..."Kad se pod udarcima turskog
buzdovana i nemačko-ugarske
diplomatije poduprte bizantskom
ohološču knezova i knežića istočnih,
16-a,17-a,i 18-a stoljeća,raztoči
srbska i hrvatska država,počela se
sve više dizati slava kraljevine Poljske,
te napokon carevine Ruske.
Obe su te države bile slovinske,pa
narod i spisatelji na jugu počeli se
bolje spominjati svoga obećanoga
roda i u svojoj nevolji obrazirati na
daleke srodnike.
Kad se 19-a vieka srbi digoše protiv
dahija iznieše krstaš barjak Boška
Jugovića,da pokaju svoje stare i da
odbrane srbsku vjeru.
Kad su se s strane planuli hrvati (Gaj)
i videći da su nevjerni lukavošču
slegnuli svojim imenom na jednu samo
pokrajinu,ili za da svoju nezavisnost i
slobodu osnuju na temelju što širijem
;te su odabrali ime koje bi moglo ukupiti
sve srodnike na jugu.
Srbi se odmah to ime ilirsko (pod kojim
su oni isti bili donedavna priznani u
diplomatičkom svijetu),što žešče počeli
od sebe odbijati kao pogibeljno njihovoj
sviesti ;njihovoj nezavisnosti;njihovoj
vjeri,njihovoj budućnosti.
Tada se Hrvati pokušaše imenom
jugoslovenskim (Jelačić-Štrosmajer).
Na to srbi doduše nisu mrzili ,ali su
mu su iz petnih žila otimali.
Dapače povlagjivajuć ime jugoslovensko,slavjansko,slovensko,
kod Hrvata ,svoje su srbsko dosljedno
sijali i provlačili tu dje mu nije nikad
od prije bilo polja;i što je pogubnije,sa imenom,vjerozakonsku razdraženost
podupirali,i uz ime srbsko podmetali
hlapnje Dušanova carstva.
Kad uvidi mlađi naraštaj Hrvata ,da
Srbi zbilja hoće Srbiju sve i svuda,
kad uvidi da,u sadanjem vieku
narodnosti,narod bez vlastitog imena,
nema pravo uz srodnike na vlastitu
državu;kad uvidiše Hrvati da politika
srbska bila bi po nje politika
buntovna ,politika,koja bi Srbiji množila
neprijatelje,a njih upropastila;kad se
uvjeriše Hrvati da nema sloge ni
trajna mira u jugoslavestvu,bez
prethodno uređenih i obezbijeđenih
poviestnih i prirodnih osobina ,tad življe
prioniše uz svoje starodavno ime
hrvatsko ,ime koje najbolje odgovara
državnome pravu i narodnome pravu
današnjih stanovnika Slavonije,Hrvatske,
Dalmacije,Istre do Raše i Bosne do
Vrbasa i preko.I kajkavac,i čakavac
i štokavac u ovih pokrajinah zna da
je Slovinac,ali najvećim ponosom
ćuti i sam govori,da je on Hrvat.
Kad on veli hrvat,on misli da je to reč svoj,pošten,pripost,gostoljubiv;
S toga upravo mi u Dalmaciji imamo
na to ime hrvatsko napirati ,da se
lašnje puk iz svoje nesvjestice
razabere;i da narodno lakše shvati
svoje državno pravo,te skladnije
hrli na združenje.
Molim Te sad da uz ovo prisloniš
moje tri besjede Ješku i dvi
Imotske ,pa se uzdam da ćemo
se podpuno razumiti.
Prijatelju,i djeca znadu da je
Dalmacija kolijevka hrvatskoj državi,
i matica hrvatskome narodu.
Pridošlo je Srba,i mi ih primamo
i priznajemo ka braću,i sve što
imamo s njima dijelimo.
Ali zemlja,narod,država,to se za
žive glave ne dieli.Manjina valja da
se prisloni uz većinu.
To je ustavno,to je slobodoumno.
Srb,kao član državni ,kao član
narodni,ne može da ima kod
nas u Hrvatskoj ni prava ni
dužnosti,mimo nas.
A svakomu doseljeniku,slobodno
ime srbsko,slobodna ta vjera,i
sve ono što ne smeta samostalnosti
i jedinstvu države i političkog
naroda hrvatskoga.
Tom slobodom obilno se Srbi kod
nas služe ,pišu se i zovu se kako
ih volja,uče se čemu ih volja od nas
nabaška,nitko se s"toga na nje ne
srdi.
Al"zar bi se oni zar srdili na zemlju ,
na državu,na većinu,što je,te i
zove se hrvatska?
Milovane?
Pokojna ti duša!Ti si pjevao o
Hrvatim,o Srbim,o Bugarim,o
Arbanasim i ostalim Ilirim,pa si
prvo,tvoj razgovor nazvao
naroda slovinskoga.
Da mi danas,prigrlimo slovinsko,
bili bi političke golubice i
najzgodnija pasmina za sve nove
pokušaje austrijskih kombinacija.
Starče Stjepane,je li ti ovo bistro?
Pozdravljam te.i ljubim Ti siedi
brk hrvatski"
Post je objavljen 27.11.2007. u 18:08 sati.