Svaki dan smo zajedno... On mi je rekao par rijeci...i onda vise nista...
Neznam sta da radim... Prici mu se bojim, a opet nemogu da nebudem u njegovoj blizini... Najgore od svega je to sto neznam... Neznam sto tocno osijeca... Smo je natuknuo i zasutio... A ja... Ja nemogu bez njegovih sala, pogleda, bozanstvenog tijela... Savrsenstvo u svim oblicima, od tijela, govora, ociju... Sve, sve... Ah Boze, zasto svi imaju srece u ljubavi samo ja nikad... Zelim ga... Njega i samo njega... Njegov pogled onako otresit, a opet tako njezan, natjera moje tijelo da protrne... U njegovoj blizini leptirici mi lete po trbuhu, trnci mi prolaze tijelom... Da bar mogu biti vijecno i njegovom zagrljaju... Da me nikada ne pusti iz svojih snaznih ruku... I da bar imam mozak, da vise ne serem ovako...
Post je objavljen 27.11.2007. u 18:08 sati.