Misli su mi daleko od tijela
Zato vršim do sada neznana mi dijela
Svijet oko mene je samo prazna knjiga
Za život moj me više nije briga
Duša mi je zarobljena između mašte i stvarnosti
Tužna i slomljena od svih gadosti
U mladosti toliko jada,
Ona je jednostvano morala da strada
Dodir smrti, još malo pa je tu
I spreman je da mi odnese nju
Ono malo što je ostalo od nje
Moje duše predivne...
Nešto iz ranijeg razdoblja,dosta patetično, ali tako je...
Post je objavljen 27.11.2007. u 14:46 sati.