Marketing
Daniela četverokut pretvara u dva dvokuta
Od trenutka kada je Ilirka uletjela kao uragan u prostoriju, i kada je ugledala nestašnu Danielu kako uživa u pažnji muškaraca koji su je obuhvatili za njene predivne noge, Danieli nije silazio osmijeh s lica.
Bio je to jedan od onih osmijeha koji nadmoćno vise u zraku. Ispunjavaju zapravo cijelu prostoriju. Nema čovjeka koji ga ne bi primijetio!
Ustala je kao da je čvrst stisak muških ruku uopće ne dotiče, niti da su je ikad te grbolike ruke doticale, protresla je prašinu sa suknje, vrckavo prišla Ilirki, naglo je zagrlila i nestašno joj šapnula u uho: - Stara moja, od kad se nismo vidjele nisi se ni najmanje promijenila! - te ju je neukusno uštinula za lijevi guz!
Ilirka se na to zgrozila prizivajući u sjećanje dan kada joj je Daniela priredila životni event od kojeg joj se eto i sada podizao njen inače savršeno normalan tlak koji varira samo u trenucima kada pomisli na tu totalno nesvakidašnju djevojku.
Idućeg trenutka Daniela je naredila: - Što vas dvojica samo buljite, dajte ženi jednu rakijicu?!
Njih dvojica su i dalje nemoćno gledali i doimali se kao dva napuštena i bespomoćna bića. Daniela je shvatila da oni neće ništa učiniti pa je otvorila raskošni šefovski bife s razno raznim biranim pićima, jedva pronašla rakiju, natočila čašice, te je jednu tutnula u ruke sada već blijedoj Ilirki koja nije mogla pronaći niti jednu jedinu riječ. Otvorenih i nijemih usta činilo se da čeka koje li će čudo ovoga trena izvesti njena slavna učenica.
- Naiskap! - doviknula je Daniela.
Nakon sat vremena, autor primjećuje da se u njegovoj priči nešto čudno događa: Ilirka i Daniela su kao lonac i poklopac, ne možeš ih pratiti, niti ustanoviti koja je od njih nadmoćna.
- To nije normalno! - uhvativši se za glavu zastenje autor!
Nemoćni Tomek slegnuo je ramenima i dalje zadivljeno buljeći u Danielu; činilo se da je upravo izgubio svu radnu memoriju vlastitog mozga... samo je Daniela planetarno skakutala njegovim umnim pašnjacima.
Kako su se Ilirka i Daniela već opustile u novonastaloj situaciji, započela se priča. Autor je ovaj put znao da će morati pričekati na svoj red. Sada će Daniela nametnuti svoju priču u kojoj glavne uloge imaju upravo njih dvije.
Autor je i sam morao priznati da će ta priča ipak biti mnogo pogodnija za razvoj njegove pomalo jednosmjerne pripovjedne ulice. Osim toga s Ilirkom i Danielom se nije želio nadmetati, kako i bi?! I zbog čega da se nadmeće sa ženama kad kao svaki pravi muškarac o ženama jedva da ima tek blijedu predodžbu. Priznao je u sebi čak i činjenicu da kao svaki muškarčina na miris pičke cijeli Svemir vidi kao rajsko orgazmično mjesto. Ne postoji tada ni tvar ni antitvar, ni svjetlo ni tama, ni bozoni ni gravitoni – postoje samo pičkoni i jeboni koji ispunjaju sav postojeći univerzum.
S takve dvije mačke se zasigurno nije za poigravati. Autor je pomislio kako bi i sam mogao izgubiti glavu poput Tomeka, i jedino mu je još to odzvanjalo dugo njegovim umnim hodnicima, u kojima su se polaganim i tihim koracima uzbunjivale uspavane stanice…
Post je objavljen 27.11.2007. u 14:37 sati.