Ljubiteljica san svih sportova, šta je neobično za cure, a pogotovo nogometa. Nakon srijede 21.11.2007. shvaćam zašto je upravo nogomet najpopularniji, najgledaniji, najbolji sport na svitu. Nikad nisan bila ponosnija šta san Hrvatica nego te večeri kad smo jednoj bahatoj i samouvjerenoj Engleskoj pokazali što je pravi nogomet, što su sportsko srce i duša, tko su najbolji navijači...Pokazali smo što su borbenost i pravednost.
Od prve minute igrači su pokazali da su bez straha istrčali na teren kako bi pokazali svo svoje umijeće i znanje. Trčali su za sebe i za cilu Hrvatsku tih 90 minuta. To je jedna od najboljih utakmica reprezentacije zadnjih godina od kada smo osvojili broncu '98.
Skakala san na golove Kranjčara i Olića, nervirala se i grizla nokte nakon jedanaesterca i gola Croucha, suze su mi potekle kad je Petrić da gol jer sam tada - u 77. minuti - shvatila da je to to i da Englezi više nemaju šanse. Porazili smo ih na ˝svetoj˝ travi, na Wembleyu kolijevci nogometa.
Neopisivo mi je ža šta nisan bila na toj utakmici, na stadionu među hrvatskim navijačima da osjetim tu pobjedničku atmosferu na licu mjesta. Ne sramim se reć da san plakala dok san ih gledala kako slave i zajedno s igračima pivaju Thompsonovu ˝Lijepa li si˝.
Dala bih sve, gladovala bi da oden na bar jednu utakmicu tog europskog prvenstva. Moja očekivanja su velika i opravdana. Uvjerena san da ćemo proć skupinu ma kakva ona bila (naravno nadam se što boljem ždrijebu), a onda će nam samo nebo bit granica. Pravi i istinski sportaši koji umiru na terenu na kraju i pobjeđuju. To su zaslužili. Mislim da ćemo ostvarit isti ako ne i bolji uspjeh od onoga '98.
No moja najveća želja je da Hrvatska nogometna reprezentacija konačno odigra jednu natjecateljsku utakmicu i u Splitu na Poljudu. Da i mi ostali dobijemo priliku pozdravit te nogometne kraljeve. Pa makar utakmicu s Andorom u kvalifikacijama za SP 2010.
HRVATSKA REPREZENTACIJA ŽIVI VJEČNO.
Zahvale Pletikosi, Šimuniću, Ćorluki, Kranjčaru, Šimiću, DaSilvi, Modriću, braći Kovač, Oliću, Srni, Petriću, Pranjiću, Rakitiću i ostalima, za neprocjenjive trenutke radosti koje su nam omogućili.
Sa željama da se Klasnić što bolje oporavi i vrati među pobjednike.
Post je objavljen 27.11.2007. u 13:46 sati.