Skužih jutros dok sam se pokušavala izvući iz svog preudobnog, (i još malo pa otplaćenog), kreveta nakon 7. repeata odurno iritantne muzike sa službenog mobitela, da sam na najboljem putu da postanem prava pravcata Bridget Jones...Zaspala sam kasno, valjda zbog punog želuca, imam grozne podočnjake danas, jela sam oko 10 navečer široke rezance s umakom od tartufa, popila 2 gemišta iz skupe čaše za vino i ubila par čokoladnih pralina iz kutije koja je ostala na istom mjestu na krevetu, pored mačka Rocca koji je zadovoljno preo ispupčene škembice, a i on je omastio brk ostacima janjetine od vikenda, uz svoj standardni Kitekat...Pokušavajući dotjerati svoj natečeni i raščupani lik u pristojno izdanje uz pomoć kreme za oko očiju, dnevne hidratantne kreme, tekućeg pudera i pudera u prahu, skužih da mi je umrla halogenka iznad ogledala u kupaoni. Prokleta glupava žarulja i dan kad sam kupila to ogledalo..Za promijenit žarulju na tom ogledalu (spojeni su lampa i ogledalo), treba inž. strojarstva, majke mi...Totalno spetljano za promijeniti ju, ima neko satinirano staklo i čvrste inox okoviće koji drže to stakalce, a koji ti začas zeznu ionako lomljive nokte, oduzmu bar 20 minuta i ubiju volju za životom.... Iako, nadasve je oku ugodno vidjeti tu lampu..Unatoč slabijoj rasvjeti, dakle, samo one stropne svjetiljke od, aj ges, 60 W, došla sam do zaključka da sam primijetila prvu boru gestikulacije na svom, dosad besprijekornom čelu. Fuck! Starim. S obzirom da mi je pol firme danas službeno odsutno, odlučila sam „bit' kežual“ (pozdrav Boletusu) i obući traperice koje sam kupila prošle godine i zaključila sam da su se ili :
a) stisle u pranju
b) da sam se udebljala bar za kilu,dvije
Uvjeravajući sebe da je zaključak pod a) kriv za čudan osjećaj moje natašte prazne „tibice“ u njima, krenula sam histerično put posla i naišla na yeti izdanje mog auteka kojeg sam ostavila van natkrivenog mjesta za parkiranje gdje inače obitava tijekom noći...I nema mi druge, struži Miško ko' na normu, a minute neumitno prolaze i ja ću opet kasniti...Bolje da sam izvukla onu rakiju iz Zagorja odnekud i polila prozor. Imam ja i spray za odledit' auto stakla i brave, ali 'ko bi ga našao u onom ćumezu na zadnjem sicu i u gepeku..A ionako, čist auto je produkt bolesnog mozga, pročitah na jednoj od onih naljepnica koje ljudi lijepe po svojim metalnim ljubimcima..
Inače, nevjerojatno je kad ti stvari krenu rikavat, da rikavaju jedna za drugom, (o tom sam već pisala pred nekih godinu dana), pa sam ja tako slomila moju preklopnu nokiu 6101 u dva odvojena dijela, hrpa brojeva mi je ostala u tom potrganom mobitelu, pa se s nikim ni ne čujem ni ne vidim, auto mi je stvarno na umoru, ne mogu se više ni 80 s njim vozit jer je nešto unutra zaštopano i stišćem gas, a on ne reagira, ne radi mi firewire ulaz na PC-u za kameru, a htjela sam prebaciti brijačine po obali i vikendicama od ljetos na dvdee, i moram dat digitalac na čišćenje što se, bar zasad, ne usudim radit sama, da nešto ne zeznem jer sam ga otplaćivala na dvoznamenkasti broj rata. Sadistico, help, ako to znaš raditi...Sve u svemu, čekam još da mi klavir padne na glavu s nekog prozora, a do tada ću izbjegavati ulice otkud odvoze krupni otpad, smazat ću ostatak Milka pralina iz ljubičaste kutije i piti gemište od Kutjevačke graševine. Znam napisat Chardonnay, haha..(aludiram na onaj vic koji ste, vjerojatno kao i ja, dobili na mail). Možda i nabacim one gaće štrikuljače ko Bridget da mi najbolja frendica ne nazebe..grda je ova zima, ne volim ju nikako... trebalo bi otići na Tenerife barem..samo da dobijem na Jutarnjem one pare...a i dijete se moralo počastit glede uginuća mobitela, pa eto šta je uletilo...
Post je objavljen 27.11.2007. u 13:01 sati.