Sibirska tajga širine tamne
rasprostranjena k'o mahovina,
kućerak jedan i oči plamne
koje su sebi sama vedrina.
Tu on i ona nalože drva,
u okolici čovjeka nema,
on joj je prvi, ona mu prva,
- što mi to, Sergej, ljubavlju sprema?
- Sprema, sprema - on mrmlja u bradu
kao zbog huka samoga Boga,
u tamnoj tajgi, nikad u gradu,
- Poljubi djevo milenog svoga!
Sedamdeset im, ona ga ljubi,
- poljubi, poljubi - on joj kaže,
pokreti nikad pjani ni grubi,
- Jesenjine moj, gdje si mi, vraže!
- Vraže, vraže - izgovara jasno,
ni as u ruci ni huliganstvo,
u žiću drugom nije ni kasno
poznat si srce, jedno prostranstvo.
- Pjesniče, pamti, ne proš'o ti rok,
- Rok, rok - ponavlja mis'o visina,
ma kakva vodka, u tajgi ni sok,
družica sjaji k'o balerina.
-Vraže, vraže - izgovara jasno,
ni as u ruci ni huliganstvo,
u žiću drugom nije ni kasno
poznat' si srce, jedno prostranstvo.
Luka Milas, "Himalajske dude"
Post je objavljen 27.11.2007. u 10:54 sati.