Vjetar njiše praznu
njihaljku. Sjedi dijete
kojeg nema.
Kos žutokljunac
fućka, šali se. Zelen
u crnoj travi.
Košara za smeće.
Na oglodanoj kosti
sto i osam mrava.
Kiša (ne) pada
na dvoje zagrljenih (,)
smočenih kosa.
Pod krošnjom starca
zgureni hrast. Sivkasti
oblak djevojaka.
Posve prazni perivoj.
Koliko nenazočnih!
Vrve na kiši.
Tamo pod žbunjem,
gdje ga nitko ne vidi,
(možda) cvate mak.
( Vladimir Devide – " Trenutak " 1997.)
Post je objavljen 27.11.2007. u 08:10 sati.