Pregled posta

NAKURNJAK (2)

- I, kud će s njim? - upita Antiša. – Može ga gurnit slonici, žirafi il', il'… Ma, nek si ga gurne u guzicu!- nervozno lupi šakom Antiša po stolu, ogleda se oko sebe i naiskap strusi čašu gemišta.
- Koji ti je vrag? Nemoj se ti men sekirat, znamo da je tvoj „šesnaestinka“, ispaljuje dva puta mjesečno, a i to su uglavnom ćorci. A taj Afrikanac si ga slobodno može metit u guzicu. Vidi koliki je, neblaka mu. Kad mu prigusti sam sebe može naguzit – veselo će Mrnja gledajući fotografiju što ju je izvukao iz novčanika.
- Ej, ej! Koji vam je? Od nakurnjaka ste stigli do afričkih životinja i samopederluka – oglasi se Mile.
- E, je. Neg znaš li kako je najlakše izjebat kozu? - nije se dao smesti Mrnja.
Mile, Antiša i Mata zgledaše se iznenađeno. Birtaški divan izmicao je kontroli.
- - Znao sam, nemate pojma. Kozu dovedeš do vode, a ona se ukipi jer ni za živu glavu neće ući u vodu. I onako ukipitu moš' ju guzit koliko 'oćeš – veselo će Mrnja, promatrajući njihova zgranuta lica. Mile je otvorio usta, htio je nešto reći, ali mu je riječ zastala negdje u grlu, a usta je zaboravio zatvoriti.
- - Jebote Mrnja, jesil ti to radio? – s nevjericom će Mata.
- -Ma daj, kraj volikih cura i žena! Nego, to ti rade čobani u planinama. Ni koji ljudskog bića ne vide mjesecima. A, priša je priša.
- Za stolom nakratko zavlada muk.




- - Žulja li? Nakašlja se Mata, sućutno gledajući Mileta.
- - E, jebiga. Kad mirujem dobro je.
- - Nego, ja mislim da bi nakurnjak trebali uvrstiti u naj… Kako se ono zove…E, da, hrvatski brendi – pucnu prstima Mrnja sretan što se sjetio.
- - Đeš s nakurnjakom u konjak?- užasnu se Antiša.
- - Ma misli na brend. Proizvode po kojima je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu kao što je kravata, kulin, šljivovica, paška čipka…- započe nabrajati Mile.
- - E…- s olakšanjem odahnu Antiša.
- - Koliko ja znam, nakurnjak potječe neđe iz Bosne. Mislim da je tamo od Kupresa, đe su velike zime. U stara vremena ljudi nisu nosili gaća pa je puvalo po guzici i jajcima. I tako se žene dosjetiše i muškarcima počele plesti nakurnjake. Valjalo je kitu sačuvat - učeno će Mrnja.
- - Misliš zbog reprodukcije – oglasi se Mile.
- -Ma i zbog toga. Trebalo je i djecu pravit. Moš' zamislit kad snig zagruva, drvo puca od ladnoće, vatra se utrni, a kraj tebe žensko tilo. Valjalo se grijat, a pišo smrznit – nije se predavao Mrnja.
- -Men' kad se to desi ja ga metim u nešto toplo i da vidiš kako oživi – uključi se Antiša u ovu naučnu raspravu brišući rukavom jankela usta.
- - Njekad bilo sad se spominjalo – otpovrne Mrnja. A da bi nakurnjaku trebalo dat, kako se no kaže… kultno mjesto, trebalo bi. Pročit'o sam neđe da su muzeji davali grdne novce za njeka dva primjerka kako bi ih izložili i pokazali kako je narod domišljat. Možete se vi zajebavat, al to je bila nauka. To je bio ozbiljan pos'o kojeg su cure i žene tako revno radile do savršenstva. To se birala vuna, mustra, oblici kako ne bi svi bili na jedan kalup. E, a kako su pametnije od nas namjerno su plele male kako se muškarac ne bi uplašio kad bi od drage il' žene dobio neku nakurnjačinu u kojeg si mog'o nogu metit. K'o Kalčina. Odma' bi pomislio kako se njegova buduća il sadašnja žena valjala s nekim jebačem kojem bi i konj pozavidio. Pa joj se omililo i oće pokazat koliko je moj mali. 'Vako su žene plele male i uske, a muškarac je, kada bi vidijo da ga ne može ugurat il na jedvite jade navuć na svog pišu bio sav ponosan i naprosto je prštao od samozadovoljstva.
- _. Jebote, Mrnja što si ti načitan – zapanjeno će Antiša.
- E… – promrmlja skromno Mrnja i naruči još jednu ljutu.
- - Znaš Mrnja, men' se sve više dopada ta ideja da se nakurnjak registrira kao hrvatski brand – reče Mata značajno klimajući glavom.
- -I ja sam, samo nisam siguran dal' potječe iz Hrvatske? – zabrinuto će Mile.
- -E, jebiga, neće bit ni prvo ni zadnje što smo ukrali- Mrnja će.
- Ja sam za, samo pobogu nek' ga pletu od svile ili bar pamuka- zavapi Mile.
- I tako završi rasprava o nakurnjaku s jednoglasnim zaključkom da se izvidi kojoj to komisiji treba poslat dopis s prijedlogom da se nakurnjak uvrsti u listu proizvoda po kojima će Hrvatska biti prepoznatljiva u svijetu. Nakon zaključka, društvo nazdravi, kucnu se čašama i složno zapjeva;
- Alaj mi se u gaćama njiše/ futrolica od pokojnog piše!



-
- (kraj)


Post je objavljen 26.11.2007. u 23:33 sati.