Marketing
Give a prize for the effort ;)
05:20 ujutro, tek je počela sanjati, no zvuci Family Frosta s njezinog mobitela natjerali su je da se nevoljko ustane.
Ustala je. Pogledala kroz prozor. Mrkli mrak. Zamagljeni prozori. Osjeća laganu hladnoću.
Otvara prozor. Ubrzo se naježila. Sklonila se u toplinu.
Morning has broken, like the first morning
Blackbird has spoken, like the first bird
Praise for the singing, praise for the morning
Praise for the springing fresh from the word
...
Izlazi van s još pospanim izrazom lica. Vozi se i šuti.
Stiže, osjeća olakšanje, no zatim i bijes.
Ne govori ništa, samo odmahuje rukom.
Ljudi joj govore da se ne da obeshrabriti.
Ondje uviđa raznolikost emocija koje su ih preplavile.
Sreću. Nesreću. Tugu. Jad. Nervozu. Zadovoljstvo. Zaljubljenost. I euforiju.
Zbog onog što je bilo. Zbog onog što je. Zbog onog što će biti.
...
Još jedna vožnja.
Par poznatih obrisa. Jedan je ušao i nasmijavao ju cijelo vrijeme.
Nešto što joj je prije bila svakodnevnica. Nešto što je pomalo izgubljeno.
Otišlo s ljetom.
Nešto što sada spoznaje samo po fragmentima koje kao arheolog ponekad otkrije. Sastavi u cjelovitu sliku prošlosti. Tada je sretan. Nakon toga se vrati svome životu.
Kao i ona.
Sadašnjost se vratila u njene misli zajedno s pogledom na ruke to jutro izgrebane mačjim pandžama.
I važe i uspoređuje. I shvaća da je neusporedivo.
Ono prije. Ono sada. Ono što ju čeka.
Ne postoji poveznica. Samo gotove priče.
Sjećanja u malim dijelovima.
Priče koje katkad voli pročitati.
No to nije više to. Jer priče su priče. Sve priče imaju kraj.
Kraj koji volimo čitati više puta. Kraj zbog kojeg žalimo. Kao kakva zadnja epizoda naše omiljene serije koju smo svakodnevno pratili.
Jedina poveznica priče je protagonist.
Koji iz priče u priče ima jednake osobine, samo katkad pokaže neko svoje drugo lice.
No on se ne mijenja. Mijenjaju se okolnosti. Okolnosti kojima se mora prilagođavati. Nove okolnosti kojima se želi prilagođavati.
I tada spoznaje da nikada ne zna kakve će se stvari dogoditi u budućnosti. Ne zna što ga sve čeka. Ne može se pripremiti za ono što mu je život namijenio.
Samo mu preostaje da ne misli na prošlost. Da ne sanja o budućnosti.
Preostaje mu da živi u sadašnjosti.
Mine is the sunlight, mine is the morning
Born of the one light, Eden saw play
Praise with elation, praise every morning
God's recreation of the new day
Oprostite na malo dužem postu!
Voli vas Muha!
Bises :*
Post je objavljen 26.11.2007. u 20:57 sati.