Ja sam manijak iz gimnazijskog parka
Već danima sakriven ja gledam te iz mraka
I večeras sam ovdje, o je-je-je
I večeras sam ovdje i imat ću te...
S razlogom sam se danas sjetila te pjesme Zabranjenog pušenja.
Znate li baš u svakom trenutku tko sve ima broj vašeg mobitela?
Ha, ja sam mislila da znam. Možda ne baš sasvim točno, ali dobro, ipak znamo kome, kada i zašto dajemo broj telefona. Naravno, nije problem doznati nečiji broj ako je on prijavljen u telefonskom imeniku. No postoje razni razlozi zbog kojih ljudi ne žele da njihov broj bude dostupan široj javnosti.
Nisam poznata političarka, pjevačica, zabavljačica ili glumica, ali ipak – broj mog mobitela ne nalazi se u telefonskom imeniku. Današnja mobilna telefonija nudi čitav niz kartica s telefonskim brojevima, a da ime vlasnika ne mora biti prijavljeno. To je s jedne strane dobro, a s druge – omogućava različite manipulacije onima kojima padne na pamet da se na taj način zabavljaju.
Prije nekoliko dana na mobitel mi je stigla poruka s nekog nepoznatog broja koji pripada mreži 092. Čim sam vidjela broj, upalio mi se "alarm" i najprije nisam htjela odgovoriti iako je sadržaj bio sasvim bezazlen: Dobro veče! Što se radi? No onda sam pomislila – možda je netko pogrešno poslao. Slično je bilo kad sam jednom na mail koji imam za blog dobila poštu s nečijim fotografijama. Dotičnog sam upozorila neka provjeri adresu na koju je slao mail jer je očito pogriješio. Čovjek mi je odgovorio da se dogodila zabuna, zahvalio što sam ga upozorila i to je bilo sve.
I tako sam te večeri ipak natipkala odgovor da je poruka vjerojatno pogrešno poslana. Nakon toga Neznanac odgovara da nije pogrešno ako je SMS dobila Big Blue. Zna moje ime, dakle. U prvi sam trenutak pomislila da je riječ o nekom poznatom tko ima novu karticu za mobitel pa me zeza i šalje svoj broj.
Zaista sam bila uvjerena da je sve to neka šala i napisala neka kaže tko je. Naveo je svoje ime i prezime (vrlo vjerojatno izmišljeno). Spomenuo je što zna o meni, da me zna iz viđenja, gdje sam prije radila i još neke sitnice. A sve to jer mu se sviđam pa me želi upoznati, kaže.
Da vam ne prepričavam detalje njegovih poruka, reći ću samo da mi se ne sviđaju priče u kojima nemam pojma tko se to bavi promatranjem mog izgleda pa mi opisuje što mu se sve sviđa i kako bi htio nešto više. Pogotovo ako usput tvrdi da me zna, točno navodi ulicu kojom prolazim na posao i još neke činjenice.
Uspjela sam ostati pristojna čak i nakon jedne sinoćnje pomalo lascivne poruke i ponovila sam da me ne zanima to što nudi i da se ne bih upoznavala pa neka me više ne uznemirava. No Neznani Junak ne posustaje, ali na današnju poruku nisam odgovorila.
Stvarno se nadam da će prestati jer, mogu vam reći, nije baš ugodan osjećaj. Što ljudima treba da se bave ovakvim stvarima? I kako se čovjek uopće može zaštititi od sličnih napasti? Tko zna kako je došao do mog broja i krije li se iza svega netko poznat. (A imam snažan osjećaj da je to zapravo netko tko me dobro poznaje pa iz nekog razloga provocira, a otkrijem li ga...) Zasad mogu samo nagađati i nadati se da će prestati. I da me neće zaskočiti negdje iz mraka...kao u spomenutoj pjesmi. Brrrrrr...
Post je objavljen 26.11.2007. u 18:33 sati.