Posljednji tjedan u crkvenoj godini – dani između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje Došašća (Adventa) – liturgijski su snažno označeni razmišljanjem o posljednjem Isusovu dolasku na koncu svijeta i vremena. Sadržaj te istine jesu i "posljednje stvari svakog čovjeka" (smrt, sud, raj ili pakao) i konačni, eshatološki "Tribunal" na kojem će Vječni Sudac svakome izreći posljednji pravorijek. To je - kao svojevrstan sažetak prethodnoga razdoblja i uvod u vrijeme koje slijedi - poticaj suvremenom vjerniku da se trgne iz svakodnevnog presinga obveza i otrgne od brige za sporedno te pozornost usmjeri prema neprolaznom i vječnom.
Tradicija taj Sudnji dan obično ocrtava strašnim slikama. Zapravo na temelju opisa koji je dao sam Isus (kako je zapisao evanđelist Matej – 25,31-46): "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."
A ta famozna podjela na tadašnje DESNE i LIJEVE neće biti po političkim kriterijima tzv. desnice i ljevice, nego po tome KOLIKO SMO DOBRA ILI ZLA UČINILI DRUGIM LJUDIMA!!! Po tome kriteriju, tj. po djelima (ne)milosrđa već ovdje na zemlji svaki čovjek skuplja bodove za tu posljednju i najvažniju - vječnu rang listu.
Onima sa svoje desne strane Sudac-Kralj će dodijeliti u baštinu svoje Kraljevstvo. A onima sa svoje lijeve strane On će reći: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!"
Naravno, neće ih ostaviti u dvojbama, nego će im protumačiti da što god nisu učinili čovjeku u potrebi, ni Njemu nisu učinili. Nakon toga će, završava taj izvještaj, otići ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni. Ali, budući da je taj Dan i na drugim mjestima u Bibliji opisan strašnim i dramatičnim događajima, te su slike ušle i u poetske izričaje. Primjera ima i u svjetskoj literaturi.
No ovdje bih htio sve obogatiti (i upoznati one koji za to ne znaju s) poznatim himnom, koji je sastavni dio kršćanskog obreda oproštaja s pokojnicima, pa time i svakog velikog glazbenog djela poznatog pod nazivom - Requiem. (Dramu njegova nastajanja u životu najpoznatijeg skladatelja sjajno je prikazao redatelj filma "Amadeus"). A taj himan počinje latinskim riječima "Dies irae" (doslovce – dan srdžbe) i mnogima je poznata tek prva strofa. Zato ovdje donosim cjelovit njegov tekst, u hrvatskom prepjevu - koji se i kao molitva nalazi u Časoslovu (to je naš svećenički molitvenik) svaki dan u ovom tjednu.
U DAN ONAJ, u dan gnjeva
Ognjem svijet će sav da sijeva:
Sa Sibilom David pjeva.
Kolik strah će na sve pasti
Kada Sudac s višnjom vlasti
Dođe pretrest ljudske strasti!
S trublje čudan zvuk romňni,
U sva groblja budeć roni
I pred prijestol mrtve goni.
Smrt i narav zadivljene
Motre ljude oživljene
Na sud Božji sakupljene.
Otvara se knjiga jadâ,
Knjiga grješna ljudskog rada,
Što će vagnut biti sada.
Kada Sudac sudit stane,
Sve će tajne biti znane,
Sve grjehote pokarane.
Što ću jadan tada zborit?
Komu ću se zagovorit
Gdje i dobre strah će morit?
Kralju strašne veličine,
Dajuć spas ko dar s visine,
Spasi mene, pun miline!
Sjeti se, o Spase mio,
Da si za me putnik bio,
Ne daj mi u paklu dio.
Ištući me trudan hóda,
Spasenje mi križem poda,
Zar da bude to bez ploda?
Višnji Suče, pravdo stroga,
Sagrješenja prosti mnoga
Prije dana osvetnoga.
Uzdišem ko krivac hudi,
Grijeh mi stidom lice rudi,
Dršćuć prosim: ne osudi!
Mariju si opravdao,
Raj zločincu obećao
Pa i meni nadu dao.
Molitva mi nema moći,
Al' ti blag si, ne daj poći
U plam vječni mojoj zloći.
Kad potreseš grješnim svijetom,
Plamenu ga predaš kletom,
K ovcama me svojim kreni,
Među jarad ne daj meni,
S desne strane mene djeni.
Zovni mene s vojskom svetom.
Molim u svoj sniženosti,
Srca puna skrušenosti:
Daj mi umrijet u milosti.
Avaj dana suzâ, straha,
Kada grješni stvor iz praha
Pođe k sudu posljednjemu!
Slatki Spase, prosti njemu!
Spase blagi, ti nas vodi
U dvor svetih nebesnika,
U zbor sretnih blaženika! Amen.
Dakle, u konačnici, kršćanski je pogled na budućnost uvijek vedar. Zato filozof Sv. Augustin u jednom govoru, vjernike koji su (ovdje zabrinuti) na putu prema vječnoj domovini (gdje će biti zbrinuti), potiče da stalno pjevaju:
Pjevajmo, dakle, i sada, braćo, iako ne u radosnom spokoju, nego za predah u trudu. Pjevaj kako to običavaju putnici: pjevaj i putuj, pjevajući se tješi u trudu, a ne odaj se lijenosti – pjevaj i putuj. Što znači: putuj? Napreduj, napreduj u dobru. Ima ih, po Apostolu, koji napreduju u zlu. Ti, ako napreduješ, putuj, ali napreduj u dobru, napreduj u pravoj vjeri, u dobrom vladanju – pjevaj i putuj!
Post je objavljen 26.11.2007. u 13:48 sati.