Prije nekoliko dana pitala me jedna draga osoba (a i druge frendsove na Facebooku) što ću raditi 26.11. a ja sam joj odgovorila da ću se vjerojatno živcirati oko rezultata izbora i zasigurno žalovati za jednom pokojnom srodnom dušom.
Tako i jest.
No, nije gotovo dok debela gospođa ne zapjeva, a ja još ne pjevam nego čekam da se neodlučna i o-nama-sve-ovisi sredina odluči pa da vidim tko će se sljedeće četiri godine praviti da vodi ovu jadnu zemlju. A onda bum pevala, u Movie Pubu na karaokama, narafski.
Jedna vesela Ana prije ravno godinu dana preselila je u „zemlju koja se zove nebo“ i otamo se smije nama na zemlji koji se nerviramo oko rekordnog odaziva dijaspore, malih plaća, visokih računa i kojekakvih drugih trivijalnosti.
Ane, pogle šta piše M. i budi ponosna i divi se samoj sebi.
Mah-mah.
Post je objavljen 26.11.2007. u 10:25 sati.