Pregled posta

Dan koji se pamti......

Ugodni jesenski dan 24.11.07. bio je prekratak za nas blogere koji smo se okupili na druženju u Dubravici, mjestu udaljenom svega tridesetak km od bijeliog Zagreb grada.

Kako samo srce brže zakuca, krv zavrije i odmah se čovjek bolje osjeća kad nakon dugo vremena ugleda drage ljude s kojima se iz dana u dan dopisuje, a kroz godinu ih jako rijetko vidi. Posebno nam je bilo drago što su nam se u subotu pridružili i novi blogeri, lica koja još nismo vidjeli, a odkad smo ih upoznali duženje nam je još lijepše i draže.
Ranom zorom sve je već bilo spremno i čekalo se 9 sati da počnu dolaziti dragi prijatelji blogeri. I evo napokon, u daljini ugledam vatrogasni kombi, a kad dođe bliže primjećujem poznate tablice Ogulina i veselo lice Mladena i njegovog kolege Josipa. Nedugo zatim pojavljuje se čovjek koji nikad ne skida osmijeh sa lica, uvijek vesele i vedre naravi, spreman za šalu, to je moj a i vaš stari znanac Sikra Ivica - Sik , koji uvijek ima neko iznenađenje pa nas je ugodno iznenadio i danas dovevši sa sobom glavnog urednika vatrogasnog vijesnika gosp. Kirinčić Miroslava .
Ubrzo su se pojavili i drugi dragi blogeri : baje iz Mraclina, mladež Bobovca (kety, ivana, barby, tonček), Kruno iz Ruda, Mateja iz Molvica, onda Čižma dođe sa punim vatrogasnim kombijem iz kojeg veselo iskaču : mali ranger, mala dro, Dario iz Svete Nedjelje, Mare iz VZŽ Zagrebačke i na kraju ''stari lisac'' Ranger.
U novoj jurilici doletio je Tomek1 iz Zaprešića, u stopu ga prati Miroslav Šladarec Miro predstavnik tvrtke MG Rijeka, s druge strane dolazi zagorec Slavek iz Tuhlja i polako se popunjava prostor u vatrogasnom domu kad evo i naše Lady DI, Gormo i legendarne slavonke Maje.
Pogledi prolaze salom, osmjesi na licima svih, a onda muk pa pitanja gdi su Petra iz Starog Čića, Stjepan iz Lužana, Jaska, Bijela Gorica, Brg? A onda brzo objašnjenje - opravdani izostanak Petra na kolokviju, Stjepan bolestan (želimo mu brzi oporavak), Jaska u obvezama ali mailom pozdravlja sve, Bijela Gorica na svadbi jednom od svojih članova, a brg direktno s kolokvija dolazi sa malim zakašnjenjem.
Eh, kad smo sve ovo prošli krenuo je službeni dio.
Glavni i odgovorni Ranger udario je šakom o stol i započeli smo s uobičajenim predstavljanjem blogova svih prisutnih, pa do davanja savjeta kako bolje i jednostavnije urediti post, postaviti sliku i sl.
Svaki od nas obratio se sa par riječi, a točku na i stavili su Gosp. Ivica Sikra i gosp. Miroslav Kirinčić ispred HVZ-a koji su pozvali na suradnju sve nas kako bi zajedno pridonjeli boljoj informiranosti građanima i upoznali sve sa radom vatrogasaca.
Pričalo se tu i dogovaralo još o mnogočemu, a moglo se načuti da će nam se pridružiti još novih blogera koji su uvijek dobrodošli.
Nakon službenog dijela ovjekovječili smo današnje druženje zajedničkom fotografijom ispred biste Pavla Štoosa, svećenika i preporoditelja koji se rodio u pitomom zagorskom kraju u našoj općini Dubravica.
Nakon slikanja su nam se obratili i pozdravili nas :
- domaćin, predsjednik VZO Dubravica gosp. Dragutin Štritof koji je svima zaželio da sa sobom ponesu lijepe uspomene iz VZO Dubravica, da zapamte ovo druženje i da se ponovo vrate u naš kraj
- Predsjednik VZŽ Zagrebačke gosp. Stjepan Ptiček , kratko i jasno sa čvrstim stavom kojeg oduvijek ima, rekao je bravo za mlade ljude koji su pokazali interes da se i na ovaj način posvete vatrogastvu, a svaka čast onim malo starijima koji su izgradili temelje.'' Imate zeleno svijetlo, izradite internetsku stranicu VZŽ Zagrebačke'', nakon čega je dvoranom zagrmio ogroman aplauz.
- Svojom nazočnošću nas je razveselio i počastio načelnik općine Dubravica gosp. Franjo Štos koji je kao i uvijek podržao vatrogasce, pohvalio naš rad, a ujedno predstavio našu općinu, njen rad i ljepotu ovog kraja. Posebno je spomenuo zaštitni znak naše općine - biljku mesožderku koja raste na našem području. Nažalost nismo ju mogli vidjeti budući se nalazi na močvarnom području udaljenom nekoliko kilometara od našeg doma. No to neka nam bude izazov za slijedeće druženje u ovom kraju.

Ubrzo nakon govora, na stol nam je pristiglo ukusno meso s roštilja, zagorski štrukli i domača štrudla od jabuka, te hladno piće, pa se druženje nastavilo do kasnih popodnevnih sati .
Onda je došao i onaj dio koji nitko od nas ne voli – rastanak. Morali smo krenuti svako svojoj kući, ali ne zadugo. Proći će nekoliko mjeseci i opet smo mi na okupu, a onda možda posjetimo baš vaš zavičaj.

Na kraju želim zahvaliti svima na ukazanom povjerenju i nadam se da ste se ugodno proveli i osjećali u našoj sredini, a posebno hvala sponzorima koji su financijski poduprijeli ovo druženje.
To su : VZŽ Zagrebačke, Svetonedeljski list, knjižara Žitković iz Svete Nedjelje i VZO Dubravica. Hvala i tvrtki MG Rijeka koja nam je podjelila prigodne poklone - majice koje će nas prisjećati na današnje druženje.
Hvala im još jednom, ali nemojte brinuti ako ubuduće i neće biti sponzora, za ovakvo druženje vjerujem nikome neće biti teško izdvojiti pokoju kunu kako bi mogli posjetiti krajeve dragih prijatelja koji nemaju mogućnosti financirati ovakav skup, za to je kotizacija najbolje rješenje. Rekli bi ljudi - vuk sit, a ovce na broju.


Veliki pozdrav , dragi moji prijatelji blogeri, od vašeg Tomeka


Post je objavljen 26.11.2007. u 08:58 sati.