Marketing
idemo dalje....
Naslov se ne odnosi na rezultate izbora, ali, eto, kad su već (napokon) završili, moram nešto reći o toj temi. Ne moram baš ali...Kud svi Turci, evo i malog Muje.
Dakle, izabrali smo. I pokazali još jednom da zaslužujemo vlast kakvu imamo. I da sve pritužbe i prigovore budućoj vladi trebamo govoriti i pisati u PRVOM LICU MNOŽINE.
MI smo lažljivci. Jer smo se kleli da nam ne odgovaraju i da zaslužujemo bolje. E pa ne zaslužujemo.
MI smo još jednom lažljivci. Jer smo govorili da su svi isti, i lijevi i desni i da nam treba nešto novo, "politika trećeg puta".
MI smo nepošteni. Potkupljivi i podmitljivi. Korumpirani. Skloni krađi. Jer tvrdimo da ovi kradu, i uhvatili smo ih više puta, jedne i druge, s prstima u pekmezu, i i prihvaćamo to kao normalno. Ne kažnjavamo njih, nego unaprijed osuđujemo i sve ostale, koje još nismo uhvatili. Jer nisu bili u prilici pokazati imaju li "sticky fingers". Unaprijed smo ih odbacili. A što je s onim: svak je nevin dok mu se ne dokaže krivnja?
Pomeli smo sve male stranke. Hametice (koja riječ). Odsjekli sebi kakvu-takvu odstupnicu.
Naročito se to dogodilo u IX. izbornoj jedinici, prošli su samo plavi i crveni.
Nije prošla NI JEDNA (po mom saznanju) nezavisna lista. Ali s druge strane, prošao je jedan zatvorenik, doduše još neosuđeni, ali ipak iza rešetaka.
Podijelili smo politiku na konzervativce i (socijal)demokrate, potpuno po uzoru na Zapad i Ameriku. Koje vječito ogovaramo.
Znam da je to zapadnjački trend i logični slijed zbivanja, i po tome smo, kao, politički zreliji, ali meni se to ni malo ne sviđa.
Stavili smo dva podjednaka tereta na vagu, doveli je u ravnotežu, i pobacali sve male utege, koji bi prevagnuli na jednu ili drugu stranu.
Ali što ako se zaledimo u tom stanju savršene ravnoteže, a ta ravnoteža je namoral, krađa, korupcija i ostale opačine? I što ako nam takva politika postane standard?
Ako nam već nije postala...
Dakle, agonija je završila.
Commedia e` finita.
Žali Bože onih silnih para za "promidžbu". Čega? I čemu?
Besana noć je za nama.
Sada predstoji bezočna trgovina.
Ne znam hoću li to moći pratiti. Jer i moj želudac ima prag tolerancije.
A mi smo i dalje "u banani"...
Dobro, dosta o tome.
Bili su još jedni izbori. Koji se obavljaju svake godine na ovaj datum, 25.11, na Sv Katarinu, u našoj maloj ludoj obitelji.
Imamo "manjinsku vladu" od dva člana i "vladu u sjeni", također od dva člana.
Vlada je sastavljena prije puno godina kao koalicijska, u međuvremenu su se, jedan po jedan, pridružila još dva člana, koji se od tada trude svrgnuti ovo dvoje prvih i zasjesti za kormilo broda u vožnji. Nametnut svoju volju. A mi pokušavamo čvrsto držat timun, i za sebe i za njih.
Što nije ni malo lako...
A brod brodi, more ga prilično baca, baulja izgubljeno naokolo, udari valova su prilično česti i siloviti, činilo se često da će puknit jarbol i rasparati se idra, ali evo još sve šljaka, iako ponekad prijeteći zaškripi, plovimo i borimo se s ćudima mora, gledamo u morske pse i druge nemani, strah nas je, ali im se ipak pokušavamo rugati.
I smijati. I to nas drži.
Držimo se. Koliko čvrsto ne znam, posrnemo često dok se brod valja, svako malo nekom dođe slabo, al ga mi ostali probamo zabavit da zaboravi na morsku bolest.
Valja nas poprilično. Sa svih strana udara.
Za sad se ne damo.
I svako toliko, ne baš često ali ipak u podnošljivim razmacima, doživimo koji trenutak blažene bonace, toplog povjetarca i svježeg maestrala.
I skupljamo snagu sa slijedeći udar bure ili juga.
Trenutak kad ćemo palit sviću Majci Božjoj, kraljici mora, da sačuva naš mali brod od tih udaraca. Koji su ponekad prejaki. A mi preslabi...
I opet čekat blaženu bonacu...
I tako u krug.
Rezultat ovih drugih, malih izbora je sličan onima parlamentarnim:
IDEMO DALJE.
A dokle? Nemamo pojma...
Post je objavljen 26.11.2007. u 08:23 sati.