Marketing
***
Sjedim u mraku,
za stolom u sobi svojoj,
tipkam slova ova
razmišljajući o sreći tvojoj...
Osmjeh tvoj
govori mi sve,
ti sretan si
i bez mene...
Rekao si da nećeš doći
ipak bio si tamo,
u meni nada se rodi
možda ću vidjeti te oči...
I vidjela ih ja,
dva oka svjetlom obasjana,
i osmjeh što obara
i moje srce para...
Jer zna taj osmjeh,
što srce moje skriva,
zna taj osmjeh
i u igri uživa...
A srce moje i dalje se nada,
da na ovom svijetu postoji pravda,
i da će krivac za njegov lom
platiti dušom svom...
da će zavoljeti malo srce moje
i pokupiti razbacane krhotine,
skupiti ih u srce svoje
i zacijeliti jednom zauvijek srce moje...
Post je objavljen 25.11.2007. u 23:21 sati.