Marketing
topla palačinka deificirana džemom od jagode
zašto kava nema okus po njoj. uz bljutavost, nešto spužvasto, razobličeno i preuveličano, neka šačica jada, neka kašica bijede. a tvoje misli se cijede/blijede/slijede, ili neka druga parada osrednjosti.
prepostavljam kišu no prožima se s ovom šansonom, zajedno se omataju oko ušiju izvjesne osobe u novozagrebačkom, žuto oličenom stanu. da se ranije slušalo takvu glazbu, bilo bi manje jedenja kose ispred objektiva. no bilo je i tmurnijih dana od ovog koji sada privodimo pospano pitomog sa sobom u neraspremljenu postelju. brak vremena i brojeva, datumi nadomak prosinca, a ja još nemam čvrste zimske cipele ni kaput kojem su sva puceta na broju ni volje za čestit božić i sretnu novu godinu i uglančane osmijehe koji su dojučer bili tek mišićnim grčevima.
imam mlohavo tijelo ali isklesano mišićavo lice, to mi je nova fora, imam dosta tih neiskorištenih, jadnih fora po džepovima s pokojom antologijskom u zapučku, jedan napad ingenioznosti kad sam pila s prijateljicom, koja danas neće ni pričat sa mnom eto koliko je nepodnošljivo fantastična ta osoba s kosom u ustima pred objektivom, u kojem je sažeta tajna dobrog spoja: you're easy and he's hard. još uvijek se ponosim! još uvijek m ije drago! još uvijek mi je slomljeno srce! još uvijek bih oprostila ma sve, samo da me se pita! ali se ne pita.
glavno da je uglavnom bućkuriš u glavi. juriš u nogama. hamvas me oduševio filozofijom vina. stalno zamišljam barbarsko posrtanje rakijopije i vilinsko kruženje vinopije. što ću sad s pivom u frižideru?
neki stari post iz srpnja 2006. kao dokaz da sam prije bila mudrija a sad samo prežvakavam kosu pred objektivom
- a onda je iznenada i bez i-kakavog upozorenja općenito bolje i ja sam socijalno funkcionalnija mada cijelo vrijeme znam da je svijet ostao isti i dalje se panično bojim smrti svojih bližnjih i čini mi se ispravnim popratit ekstreman nedostatak ekstremno značajne osobe amputacijom nekog dijela tijela a da nije kosa, no to je meni neostvarivo, hrabro i to rade likovi u filmovima i knjigama i snatrijama kojima se pokušavamo uvjeriti da smo bolje osobe nego što možemo biti i zakrpati sve praznine i razderotine.
- zato jer stvari nisu onakvima kakvima se čine i po toj logici nikad ne znaš kako je zapravo i zato je najlakše biti sam sa šalicom kave i ostvarivati površne i jednodimenzionalne kontakte s anonimnim ljudima, viriti u tuđe živote i izbjegavati bilo kakvo otkrivanje i otvaranje, jer naučili smo iz filmova – stvari se prije ili kasnije pokvare
Post je objavljen 25.11.2007. u 23:46 sati.