Nemam vremena!
Nisam baš zamišljala da ću u životu toliko raditi i imati toliko obaveza! Užas, ne stignem ništa! Stalno nešto radim. Znate koliko je sati kad sam u subotu u jedan u noći prala šareni veš! Prala šareni veš u subotu u jedan u noći? Mislim halo!!!!!!
Jedva čekam ferije, ne mogu ga dočekati!
Evo onako usput jedna dogodovština iz djetinjstva koja datira još iz doba kad nije bilo prikaza broja na kućnim telefonima i kada su postojali samo kućni telefoni, mobiteli su se činili nemogućima kao što nam se danas čini teleportiranje.Tada smo, naravno kad bismo ostali sami kod kuće, često zezali ljude telefonom! Posebno nam je bilo zabavno zezati didu moje prijateljice, a ono čega se i dan danas sjećam je!
zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
Dida: Halo.
Mi (i prijateljica, tj. unuka): Dobav dan. Jev kod kuće Veonavdo! ( kao ne znamo reći r i l.)
Dida: Molim?!
Mi: (jedva se suzdržavajući od smijeha) Jev kod kuće Veonavdo?
Dida: Ma nema tu nikakvog Dedonada!
Umirali smo od smijeha danima, ma kad bolje razmislim godinama, i sad se smijem.
Volim vas, sve!
eo i par slika dragih mi mačaka!
Šiško!
Cicika!
Čiki!
Post je objavljen 25.11.2007. u 22:20 sati.