Marketing
Ukradeno nebo
Znam što si poželio...da u modricama ostavljen i slomljen gledaš u crni svemir i smjernice prema bijelom gradu Oriona. Samo zrakoplov i prazno mjesto na koje smjestio bi sive rukavice i pješčani sat. Plovio bi nebom i krenuo prema zlatnom pogledu sunca i čekao dok spremnik ne isprazni se a zatim uživao u posljednjem letu ili možda otvorio padobran i poput kakve nezamjetne sjene na pomrčini padao prema tlu. Kome bi padao ne znaš ni sam možda prema neprikladnoj interpretaciji njenog lika ili pak prema stolu gdje toliko puta zaspao si sanjajući povratak... Uz sretan, osnovna riječ tvog vokabulara je i tužan sam, odsustvo uzrokuje neprestano razmišljanje... Isčeznuće zadnje je na listi tvojih prioriteta kada vidiš odumiruće stanice i zgrčene ruke, a što preostaje, pogled na mrtve zgrade i napušteni kreveti čak je i nebo oduzeto, naravno i strah od prolaznosti i zaboravljivost ljudi. Vidim nevinost u očima i oni imaju pješčane satove i nadu da tri minute dulje će potrajati. Žao mi je što nikada nismo se upoznali...Trebaju ti oni stihovi obećanja i osoba koja uvijek čeka iako uvijek si tu.Samo za tebe radio bi zrakoplove od papira...
Post je objavljen 25.11.2007. u 21:59 sati.