Ne znam ni sama kada se to točno dogodilo, ali cijeli naš mali ženski svijet se vrti oko dečkiju. I htjeli mi to priznati ili ne, to je postala prilično realna činjenica. Di su oni dani kada smo se samo bezbrižno igrali, a dečke gledali samo dao prijatelje? Odavno su nestali... Vjerojatno sa pubertetom i trenutkom kad su nam igračke prestale biti zanimljive... Tada smo valjda i pospremili sve stare zanimacije u kutiju i našli nove... A prijatljstva između cura i dečkiju postala su rijetkost... No dobro, nisu me na ovo razmišljanje natjerali već odavno podivljali hormoni nekolicine mojih dobrih frendova, nego to što smo mi u tom odrastanju prestali shvačati suprotni spol...
Jedna od mojih najboljih frendica se nedavno zaljubila. I to podosta, po mojoj procjeni. Sva je puna poleta, skakutava i stalno vesela. Tek kad sam nju ugledala u svom najveselijem izdanju u već dugo vremena, shvatila sam kako sam već zaboravila kako je to biti zaljubljen. Meni se to već dugo nije dogodilo. Već sam zaboravila kako je to u početku dobar i sretan osjećaj. Šteta što rijetko ta sreća dugo potraje. Kad se samo sjetim kako sam prije bila zaljubljiva.... Pitam se gdje je taj dio nestao. No frendica me tražila savjete. Zapravo, tražila me da joj protumačim što bi neke geste od dotičnog dečka mogle značiti. No nisam joj imala što odgovoriti. Tek sam onda shvatila da ne znam puno o dečkima, i nikad nisam uspjela dešifrirati njihovo ponašanje. To me malo i zbediralo... nakog svih ovih prijašnjih godina učestalog zaljubljivanja, ja nisam ništa korisno naučila!!!! Samo ono da je svaki od njih različit. I svatko razmišlja drukčije. Netko manje, netko više. Jako me iznenadilo što neki od njih uopće ne zamaraju glavu glupostima koje nama se neprestano vrte po mislima, tipa što je on/ona mislio/la sa onim pogledom, osmijehom, poljupcem u obraz.... Svi oni sati koje mi provedemo sa frendicama u detaljnoj analizi što je dečko rekao i napravio, svake riječi koje je izgovorio, te ponovno prolaženje kroz isto, kod njih često uopće ne postoji. Sigurno je lijepo kad ti je svijet crno-bijeli i ne zamaraš se, gledajmo to realno, bespotrebnim (ali nama vrloooo bitnim) činjenicama... Imala sam i priliku dobro upoznati neke svoje frendove, ali čak me ni oni nisu uvjerili da sam zbog njih pohvatale svake konce, jer ih kao frendove jako dobro shvačam i slažemo se, ali nikoga od njih ne bih htjela kao dečka, jer imaju uvijek neke nove, meni nepoznate, «vrline». Jer koliko god oni bili dobri frendovi, kao dečki pokažu svoje novo lice. Nevjernost, nepouzdanost, sramežljivost, vezice iskučivo za jednu noć samo se neke od stvari koje su me u njima iznenadile. Zato i smatram da se nije dobro petljat sa frendovima, uvijek te mogu vrlo neugodno iznenaditi. Naravno, može se dogoditi i koje ugodno iznenađenje, ali teško je riskirati jedno prijateljsto...
I zato, živjele godine koje čemo još provesti u neznanju i nerazumijevanju, te traženju onog pravog sa kojm će sve biti lakše i stvari će konačno sjsti na svoje mjesto...
Pusa.....
Post je objavljen 25.11.2007. u 19:23 sati.