Zanimljivo..........krajnje nedostojanstveno,
egocentrično, ekstravagandono....ok, to ne.
Uz maleni pregršt usranih detalja mojega života koje
je nepotrebno govoriti,
zapravo niti ne znam zašto i dalje pišem blog........hmda........
Moj život je, recimo,......jadan!
Dečki......čemu to?
Sve bih ja to kastrirala!
Uškopila!
Kako god....
Bilo je sunce. Pred kraj školske godine. Šesti mjesec.
Divni dani. Bio je tamo. Relativno bila sam normalna.
Izgovorila sam u samo 15 sekundi hrpetinu gluposti,
a da nisam ni trepnula (pa, iskreno, inače baš i nemam
neki običaj treptati, al' kaj je tu je...) i, vjerovali ili ne, da je ta
osoba opet razgovarala sa mnom.
Divno! Ah, da....Došlo ljeto. Bilo ljeto. Prošlo ljeto.
I počela škola. Popriličnu zvuči lijepo. I bilo bi da nisam onaj dio
"bilo ljeto" malko izbacila i uvjerila se kako je moj pravi,
istinski, i najveći (na moju žalost) talent kako si upropastiti
život i osjećati se loše na dulje vrijeme.
Imam prirođeni talent za to. Ide mi, jednostavno, samo
od sebe. Uglavnom, nije li dalje logično?
Čudno da me barem ponekad i pozdravi.
I tako.........
istina je.
NEVOLJE DOLAZE NA KRILIMA, A ODLAZE VUKUĆI NOGE!
P.S. Zanemarite ovaj post. Bio je potreban samo meni i nikome
drugome, a uskoro počinjem pisati normalno. Hmm...da....
....za sebe normalno...Potpis: JA
Post je objavljen 25.11.2007. u 19:17 sati.