Pobuna na raketnoj fregati 'Storoževoj'
Raketna fregata 'Storoževoj' ratni je brod iz klase 'Krivak –1', a nalazila se u sastavu 128. raketne brigade Baltičke flote bivšeg SSSR-a. Početkom studenoga 1975. 'Storoževoj' je uplovio na vojno sidrište u rijeci Daugavi, kod grada Rige, u današnjoj Latviji. Ondje je trebao sudjelovati u svečanom obilježavanju 58. godišnjice Oktobarske revolucije. Upravo taj trenutak Valerij Sablin je izabrao za početak svoje akcije koju je dugo planirao. Njegov cilj, kasnije će se vidjeti koliko je bio nerealan i samoubilački, bio je ništa manje nego nova socijalistička revolucija protiv 'brežnjevljevog' komunističko-birokratskog rukovodstva u Moskvi. Njegov plan je bio preuzeti zapovjedništvo nad 'Storoževojem', koji će kasnije, na čelu eskadre brodova koji su mu se trebali pridružiti, uploviti u rijeku Nevu u Lenjigradu, odakle će preko radija i TV pozvati narode SSSR-a na ustanak protiv Brežnjeva, a koji će on osobno predvoditi. Naravno, pripreme za akciju počele su mnogo prije, i to Sablinovim odabirom njemu odanih istomišljenika koji će mu pomoći kad započne akcija na brodu. Svog najvjernijeg pomagača pronašao je u mornaru Aleksanderu Šeinu. Sablin je kao politički komesar vrlo pomno proučio raspored brodova koji će sudjelovati u proslavi u baltičkim lukama tadašnjeg SSSR-a. Na nekima od njih imao je istomišljenike za koje je vjerovao da će mu se pridružiti u pobuni kada im pošalje šifrirani signal za početak akcije. Sam početak akcije Sablin je izabrao nadnevak 8. studeni 1975. Oko 1900 sati Sablin je javio zapovjedniku Putorinu da se nekolicina mornara opija prošvercanom votkom u prostoru simulatora PEL-a. Zapovjednik Putorin je zajedno sa Sablinom krenuo u potpalublje velikog broda da razriješi tu situaciju. Kad su stigli u naznačenu prostoriju u kojoj se nalazilo nekoliko mornara, Sablin je priopćio zapovjedniku da je uhićen. Zapovjednik broda Putorin zaključan je u toj prostoriji na dnu broda, a pred vrata je Sablin postavio naoružanu stražu. Odmah potom mornar Šein prikupio je ostatak posade. Za mornare je Sablin organizirao projekciju epohalnog filma Sergeja Ezenštajna 'Oklopnjača Potemkin'. Nakon projekcije filma, dok je trajao 'revolucionarni zanos', Sablin je u časničkom salonu prikupio sve časnike i dočasnike, izložio im svoj plan i zatražio njihovu punu suradnju, pomoć, odanost i lojalnost. Najveći dio nazočnih prisegnuo je Sablinu i stavio se na njegovu stranu. Oni koji se nisu složili s njegovim idejama pridružili su se zapovjedniku Putorinu u brodskom zatvoru. Gotovo cjelokupan mornarski sastav, oko 150 mornara, uglavnom golobradih mladića, bilo je na strani Sablina. Mornar Šein je izvrsno obavio zadaću koju mu je povjerio Sablin - indoktrinaciju posade. U tom trenutku, nešto iza 20 sati, pripremajući se za proslavu 'Velikog oktobra', sovjetska ratna mornarica i njezina Baltička flota nisu imale još nikakvih spoznaja o tome da je na jednom od njezinih brodova započela pobuna koja prijeti da se pretvori u nešto mnogo opasnije i veće nego što su to bili pojedinačni ustanci radnika i seljaka koje su KGB i KP već prije gušile u krvi. Negdje iza 2030 stariji poručnik, (odgovara činu natporučnika, poručniku fregate HV HRM – po Athumanunhu), Vladimir Firisov uspio je neprimjećen od brodskih straža pobjeći s broda skokom u rijeku. Doplivao je do susjednog veza na kojem je bila podmornica B-49 (ovdje Athumanunh nije siguran jer je u nekim drugim izvorima pronašao da se zapravo radilo o podmornici S-163). Firisov je odmah obavijestio zapovjednika podmornice o događanjima i pobuni na 'Storoževoju'. Bijeg starijeg poručnika Firisova je uskoro otkriven i od tog trenutka Sablinova kola kreću nizbrdo. U redovima pobunjenika nastala je pomutnja. Čak i sam Sablin postao je malodušan, pa je u jednom trenutku pomislio i da odustane od svega. Nekolicina onih koji su shvatili da su već otišli predaleko, bodrilo je Sablina da nastavi dalje. Konfuzno stanje na brodu trajalo je sat, možda dva. Najuže jezgro pobune, sa Sablinom na čelu, odlučilo je da akcija započne odmah. Sablin je izdao zapovijed da se ratni brod pripremi za isplovljavanje i započne plovidbu prema Lenjingradu, koji je udaljen otprilike 300 nautičkih milja od Rige (pomorskim koridorima ratne mornarice bivšeg SSSR-a to pak je gotovo 600 nm – po Athumanunhu). Točno u 0100 9. studenog 1975. raketna fregata 'Storoževoj' pokrenula je svoje motore i polako se u potpunom mraku, bez navigacijskih svjetala, otisnula sa svog veza niz rijeku Daugavu. Već nakon desetak minuta moćni ratni brod (Athumanunh skreće pozornost na taktičko – tehničke značajke koje će prikazati slijedeći put, brod je doista vojnički gledano vrlo moćan, dobro naoružan i s obučenom posadom izuzetno opasan protivnik) je brzinom od 30 čvorova hitao niz rijeku prema izlazu iz riške luke u istoimenom zaljevu. Sablin je poslao ugovorene signale svojim pomagačima na drugim brodovima ali mu se nitko nije odazvao. Svi su oni ostali po strani, preplašeni represijom moćnog KGB-a, GRU-a i policijskog aparata. Vrlo brzo Valerij Sablin je shvatio da je ostao sam, no sada povratka više nije bilo.
Post je objavljen 25.11.2007. u 18:39 sati.