Ubuduće ću pazit šta pišem. Jer dobila sam točno ono šta sam tražila.
I opet nisam zadovoljna.
Kako biti sretan kad tvoja sreća čini nekog tužnim? Treba li osoba u takvim situacijama biti sebična ili bi trebala zanemariti svoje osjećaje?
Sve bi moglo biti tako jednostavno. Ali ne, mi se moramo naći u najgorem mogućem scenariju.
I kako je samo iznenada taj scenarij došao. Vjerujete li da je moguće da nešto o sebi shvatite tek kada vam drugi to kažu? Već je dugo to u meni, a da nisam ni znala... Možda sam to ignorirala jer sam znala da se ništa ne smije dogoditi.