Ovaj post je svojevrsni post-po-zadatku što mi zadaše jučer prijatelji Kaćun i Ronin, tijekom manifestacije poznate kao Crtani romani šou (skraćeno CRŠ). Kako to skupa idu stripovi i likovi koji ne ševe? Palo mi je to na pamet promatrajući broj žena viđenih na CRŠ-u, gdje je muška publika u postotku iznosila otprilike 90% (ako ne i više). Uhvatiti komada na CRŠ-u? Statistički male šanse. Ali ipak šanse.... Postoji i stereotip da tipovi koji briju na stripove baš i ne ševe (odatle naslov posta), ali nadam se da u stvarnosti ipak nije tako. Sad, da li ćete uhvatiti komada prodajući spiku o brijanju na stripove, u to baš i nisam siguran. Ono u što sam siguran je to da CRŠ definitivno nije event (čitaj: ivent, uz izraženu afektaciju) poput Zagreb film festivala, ili nečega još glamuroznijeg, gdje je bitno doći i pokazati se, gdje je in biti, gdje je cool brija i gdje dolaze face. Makar, face ipak dolaze, ali ne one face koje se viđaju u Schpittzi, ili kako se već ta emisija zove, a ni one face koje čine nekakav kulturni establishment, bio on mainstream ili would be alternativan. Na CRŠ dolaze face iz svijeta stripa. Max Bunker koji je nazočio prošle godine je definitivno faca, a bogami su i Gallieno Ferri, Moreno Burattini i ostala ekipa, koja već 40 godina stvara legendarnog Zagora. Možda mi nikada nije bio omiljeni strip, ali duhu iz prašume moramo priznati legendu i na domaćoj i na svjetskoj strip sceni. Nažalost, zbog bolesti se nije pojavio veliki Sergio Bonelli, mag strip izdavaštva Italije i cijele Evrope, čovjek zaslužan za brojne legendarne strip likove, od Zagora do Dylana Doga i Kena Parkera. U nastupima Ferrija i Burattinija nema ničeg spektakularnog niti glamuroznog, ali u zraku se osjeti ljubav i strast prema stripu, i u tome je sinergija između strip publike i autora, ta dobra atmosfera koja nastaje. To mi, koji smo odrasli i odgajani uz stripove, najbolje kužimo, jer strip je oduvijek bio sastavni dio našeg života. I bojim se, kako čitam sve manje stripova (općenito, skoro pa ništa ne čitam jer mi je postalo teško održavati koncentraciju i kontinuitet u bilo čemu), da je to možda znak da je dijete u meni nepovratno odraslo i da više nema vremena niti volje baviti se tim, uglavnom lijepim stvarima.
No, da se vratimo CRŠ-u kao događaju. CRŠ nije festival kojeg će otvoriti Božo Biškupić (za kojeg sumnjam da je ijedan strip pročitao u životu), strip je nešto toliko off od nadležnosti Ministarstva kulture, da sumnjam da ga oni uopće smatraju umjetnošću. Nisam siguran ni da bi se tamo pojavio neki predstavnik alternativnog kulturnog establishmenta (ne pada mi nitko na pamet tko bi to bio), jer njima je strip počesto preinfantilan način izražavanja. CRŠ je festival prvenstveno za one koji kuže stripove i vole ih. Možda djeluje poput običnog sajma stripova i na njemu se ništa posebno ne događa osim spomenutih gostovanja (nema koncerata, nema DJ-a da pušta dram end bejs, nema sponzorskih preseravanja u vidu nagradnih igara i i sličnoga), što mnogi posjetitelji prigovaraju organizatorima, iako je možda bolje da je tako.
Za razliku od omrznute bivše Jugoslavije, gdje je zahvaljujući velikom tržištu i niskim davanjima strip izdavštvo cvjetalo, a dobri urednici u Zagrebu, Sarajevu i Gornjem Milanovcu su se potrudili ponuditi nam vrhunska djela strip umjetnosti, u majci nam Hrvatskoj strip umjetnost je na niskim granama. Strip u Hrvatskoj nekako već godinama tavori u altenrativnom skupinama fanova, koja se okuplja na CRŠ-u. Reklo bi se da naš brutalnokapitalistički sustav u kojem preživljava samo superprofit ne daju stripu nikakvu šansu. Strip autori u Hrvatskoj nemaju baš puno prilike za stvaranje, jer od stripa je teško živjeti. Zato kad odu u inozemstvo imaju konačno priliku od svoga talenta dobro zaraditi i postati face, pa slijedom toga valjda i nešto poševiti. Zapravo tužno, za zemlju koja je dala jednog Maurovića, Kordeja, Zimonića, Biukovića i još mnoge talente, da oni puno priznanje za svoj rad dobijaju tek na zapadu.
Zato je CRŠ dobar i koristan, takav kakav jest, da okupi one kojima strip u ovoj zemlji nešto znači.
Opaska autora- Objavio bih ovaj post u kategoriji "strip", ali kako šefovi blog.hr-a nisu predvidjeli tu kategoriju obavljujem ga pod kategorijama "umjetnost", "obrazovanje" i "seks". Eto....
Post je objavljen 25.11.2007. u 17:07 sati.