U «22000 Milja pod morem» smo i ja ti po milijunti put objašnjavam moj pogled na optimizam i pesimizam.Zapravo do zla boga glupa šala,ali eto,tko bi rekao da te još zanima.Vrebam svaku priliku da ti dotaknem ruku,a Merlot obuzima moja osjetila.Ovo je kao podmornica iz Lovecraftove priča i opet mi sviće kako sam u Novigradu prvi put čuo za Lovecrafta i kako je istarsko sunce bilo toplo.Gotovo kao tvoja ruka.I znam da te zanima zašto sam se naljutio na Peru jučer,i što piše u onoj mojoj pjesmi,ali iako sam sto puta mogao zavodnički lagati o svojim osjećajima bez da i trepnem sad se ne mogu odvažiti na to da ti se povjerim.Opet zaljubljen i opet pun svega,konfuzan, slušam kako mi retorika odumire.Još mogu reći neduhovitu šalu u koju sve više vjerujem.Ponavljam ju.Prsti mi se tresu dok primam čašu.Hedonist na mukama.Zapravo je sasvim svejedno je li čaša puna ili prazna,treba ju iskapiti do kraja,nevertheless.Opet želim Istru.I opet želim Vojvodinu.I opet želim tebe,i mislim kako je sve to užasno krivo,kako se moram povući pred tobom,jer što bi ti s jeftinim zavodnikom,a ionako ne mogu iskapiti ovaj smeđi liker iz tvojih očiju.Gdje su dame koje sam volio.Ovo je krivo,OVO JE KRIVO!
«Merde!».kao što bi Tena rekla,u vrijeme kad se podsvjesno prešalta na francuski.Odbijam ti reći o čemu je pjesma,i dalje pokušavajući istjerati zaljubljenost alkoholičarskom filozofijom o optimizmu i pesimizmu.Jadan sam,zbilja.
Post je objavljen 25.11.2007. u 16:40 sati.