Ja sam dijete svjetla
I plod bedara one koja me voli.
Ja sam njena utroba i dio nje
Iščupan i izvučen,
Okrenut za sebe
I osokoljen dio Nje
Koji misli da egzistira za sebe,
I da je ni iz čega stvoren.
Prah bijah
U pepeo ću se pretvoriti.
Ne prihvaćam crnilo
Koje ispunja moje misli
I prožima me
Gušeći zvjezdani sjaj.

Svjetlo iz dana u dan dogorijeva
I vrišti za kisikom,
A ja gutam ovu kolotečinu
Bez prethodnog žvakanja.
Ja sam prosjak koji kleči
I moli za kap mjesečine
Prašnjave i izlizane,
Čeznem za životom kakav je trebao biti
I udišem ostatke ljepote iz pukotina.
Ni okovi ne sputavaju suze
Da slobodno klize
I kapaju mi na jezik
Koji žeđa za toplinom.

One ispiru očaj mojih obraza
Ali ga ne izvlače iz mene.
Njima trošim danu svjetlost.
Neka mi zablistaju u očima.
Barem ćete vi vidjeti njihov sjaj.
Izgledat ću čisto.
Post je objavljen 25.11.2007. u 14:59 sati.