Marketing
Vraćam se neki dan Vodnikovom. Ponedjeljak? Da, bio je ponedjeljak, vrlo hladno i vrlo kasno. Ipak sam odlučila prošetati umjesto ići tramvajem.
Volim takve šetnje, srce lakše i brže pronađe put molitvi da se prije zgrije a misli ne lutaju negdje predaleko nego su uz srce.
I svaka je molitva jednostavna i jasna i kao da drugačija ne može biti dok hodam pustim pločnikom prekrivenim lišćem kasne jeseni.
I ako nigdje nikoga, na svakom semaforu čekam zeleno prije nego prijeđem na drugu stranu gluhe ulice.
Izvana šutim a zapravo nikada nisam više govorila nego tada dok sam koračala drhteći od zime ali grijana vjerom u smisao što Ga Njegova ruka nježno polaže u našu vremenitost i sva pitanja koja nosimo.
Tako se radujem trenutku srca kada pitanja iščezavaju i blijede a na njihovo mjestu jača i sjaji povjerenje i istina da smo sigurni jer Njegova ljubav bdije nad našim koracima i čuva ih od svih klonuća. Pa ako i posrnemo, On će nas podići...
Post je objavljen 25.11.2007. u 10:21 sati.