Moj telefon zvoni
ostavi poruku
trenutno nisam na zemlji
stanujem u svemiru

S naše visine
ljudi postaju mravi
i na leđima nose
one koji su pali
za nas su previše mali

Pogledom pratim let dvije muhe – igraju se.
Dok sjedim sam i čekam vrijeme da se vrati,
a negdje tamo iz daljine probija se – čuješ li je?

Mala truba traži put za njegovih riječi.
Sad je dobro mala truba svira dalje
Sad je dobro on misli još na mene

I puštam novčiće iz ruku , neka padnu neka zvone,
Sve je bolje od tišine koja grize.

Noć pliva u čaši vode na usnulome stolu u kutu sobe.
Teško dišem i tražim po sebi onoga što mi na grudima sjedi.
Insekt u mojim očima
Slijepi putnik mojim snovima.
Čudan glas mi klizi s usana, vlastiti me jezik ogovara.

Zemlja kao pauk plete mrežu oko nas
Hitno trebam zraka pluća su mi premala
Jer ja sam crna rupa , Black tattoo za ovaj grad
Upijam iz tebe, loše u dobro pretvaram
Ja idem
Jer hoću
Do neba

Ne mogu
Ja sam Black tattoo, u koži zemlje zauvijek
Ja sam Black tattoo, Black tattoo i ostajem
I vičem svom snagom, ali tišina krade sad moj glas

Jer ovaj svijet je fuckin’ , O.K. za njih
Ali Bad za nas – bad za nas

Urban
Post je objavljen 28.11.2007. u 10:10 sati.