Marketing
PROKLETSTVO MODERNOG ŽIVOTA
Iako se ne mogu pohvaliti da sam u svom djetinjstvu imala neke lijepe uspomene na obiteljsku zajednicu, ipak nekad kad se želim prisjetiti lijepih stvari sjetim se, ako ne iz mog života onda barem priča iz nekih drugih života, kako je život bio smireniji, nije bilo ovolike žurbe i neprestanog trčanja za poslom, ciljevima, novcem, interesima i nekakvom kvazi zabavom... Trebam li reći da mi fali mira? 
Trebalo mi je vremena, kao na kraju krajeva i svakom drugom ljudskom biću, da u svom odrastanju uspijem pronaći svoj unutarnji mir. Da ne spominjem da sam žensko sa skoro svim ženskim karakteristikama što još više otežava pronalaženje mira s obzirom na našu neprestanu potrebu za postavljanjem pitanja i pitanja i upornog kompliciranja jednostvanih stvari...
Dali smo mi toliko komplicirane ili su muškarci toliko jednostavni, ili i jedno i drugo u kombinaciji dovodi sve nas do ludila...
Nije me dugo bilo, relacija Split-Zagreb mi je postala ko poso-kuća. Izmorilo me, zaželila sam se svog kreveta, daljinskog, pive, i po mogućnosti ovakavog dana kao što je današnji i da se ne dižem iz kreveta. Kad bi još uz sve to uz mene bio i on gdje bi bio kraj toj priči... 
Zbog ovog modernog života čak su se i stvari spontane poput tog ostajanja u krevetu i ne misleći što se događa vani postale stvari koje bih trebala početi planirati unaprijed. Po cijeli tjedan trčiš za novim radnim danom, zadacima, ciljevima, razmišljaš kako ti je sad najbolje vrijeme da napraviš ono nešto nabolje od svog života na poslovnoj bazi, osiguraš si bezbrižno starenje, sebi i svojima... Dani doslovno prolijeću kraj tebe. Radiš, pokušavaš se baviti nekim sportom, plesom barem, pokušavaš i popiti kavu s prijateljima, pokušavaš i posjetiti klince nekih svojih prijatelja, pokušavaš i sebe zadovoljiti kojim shopingom, pokušavaš živjeti zdravo, a opet s druge strane upoznaješ jedan drugi svijet, letiš po Europi, i upoznaješ ljude, radiš nešto što voliš, ali gubiš sebe... Što god radio u životu ne možeš ne naići na loše strane ljudske pojave, na zloću, laž, korupciju, žudnju za moći, čisti lov za interesima i statusom bez milosti... Pokušavaš preživjeti, i ostati dostojanstven. A tek sam počela... 
Realno gledajući ako želim imati sve što mi osigurava nekakav zadovoljan život, odjeću, sport, zdravu prehranu, život općenito, djecu, putovanja, moram kopati sad i odmah jer vrijeme leti kao ludo... 
ALI FALI MI MIRA... fali mi i on u tom miru... 
I evo sada kad sam došla doma mislila sam leć, ali ako sada ne napišem post ne znam kad ću opet imati vremena...
Pitam se do kad će trajati ova utrka... Pitam se hoću li imati vremena imati taj mir. Barem povremeno. Pitam se hoćemo li nas dvoje s ovakvim ritmom imati sreće da nam se naše slobodno vrijeme poklopi da možemo zajedno uživati u tom miru...
I na kraju se pitam jeli sve ovo o čemu ja sad pišem samo moje žensko kompliciranje realne situacije koju samo mogu prihvatiti i krenuti dalje...
Idem leć malo, da nakratko osjetim svoj mir. 
Post je objavljen 24.11.2007. u 18:07 sati.