Marketing
Joj ti tereni!
Znam da me dugo nije bilo, ali učilo se dosta za kolokvij, koji sam riješila i to sa jednom lijepom četvorkom. Bila bih zadovoljna i sa labudom, ali ne žalim se što ocjena koju stepenicu više 
Ako nisam sjedila nad knjigom, bila sam na terenu. Prošli petak na Papuku, a onaj prije tjedan na Risnjaku.
Od Risnjaka smo vidjeli gotovo ništa, jer je kiša lijevala doslovno ko iz kabla, pa je bilo više lokvi nego prohodnog puta a kada bi se i zaustavili da nam profesor objasni što znače table, ništa ga ne bi čuli od udaraca debelih kišnih kapi o naše vrijeme čuvare-kišobrane. Tako je da obilazak koji je trebao trajati dva sata, bio tek nekoliko minuta, pa smo većinu vremena proveli unutra, u toplome i na sigurnom od mogućeg napada risa 
Ali nismo imali toliko sreće na sljedećem "izletu" jer je u parku Papuk napadalo do 40cm snijega, a nas su prisilili da po tom vremenu idemo van. Rekli su da moramo pješačiti 500 metara, ali uvjerena sam da smo hodali i dva put dulje. Svi smo promrzli kad smo kretali, pa se ugrijali da bi se potom opet smrznuli jer smo morali sat ili čak dva ( izgubila sam pojam o vremena, usmjerene pažnje na nožne prste koji su se ledili) stajati da nam se objasni kako se izvlači drvo iz šume. Jedva smo dočekali trenutak kada su nam dozvolili da se vratimo. Čak sam i trčala ne bi li što ranije stigla u toplinu da pokušam spasiti promrzle mi prste i da možda uspijem osjetiti nos koji je još jedva funkcionirao.
Vruće jelo 
spasilo nas je, ali ja sam ipak jedva čekala povratak.
Načekala sam se. Tek smo u 8 navečer stigli u Zagreb, a kada sam se legla u krevet, ništa me više nije moglo iz njega izvući.
Sestre su mi svjedoci!
Toliko od mene
Post je objavljen 24.11.2007. u 18:33 sati.