Čitam sinoć kako se Zvone Radikalni ljuti što postoji predizborna šutnja.... europska izmišljotina. Kaže... Amerima je to nešto nepojmljivo i smiješno.
Obožavam njegove tekstove... ali kad sam pročitala ovaj, nešto me zašarafilo. Kao prvo... baš me briga što o bilo čemu misle Ameri. Zar su oni doista ti od kojih moramo učiti i pokupiti baš sve.
Sjedila sam tako... nad njegovom temom i razmišljala zašto je predizborna šutnja važna?
Nemam pojma od koga je i kada krenula ta ideja... i na koji način je to pravilo usvojeno u Europi. No čini mi se baš zgodno.
Ako si pokušamo objasniti nešto što ne razumijemo i ne znamo... tada uvijek treba krenuti od sebe. Uvijek u životu... kad donosimo neke važne odluke moramo o njima razmisliti. Potrebno nam je duže ili kraće vrijeme tišine, šutnje i mira da bi mogli razmisliti, prezbrojiti se i donijeti pravu odluku. Vjerojatno su kreatori ovog pravila to imali na umu kad su ga donosili. Reći će Zvone: „Ali ja znam svoju odluku!“ A ja ću mu odogovoriti: „Nema veze... možda netko ne zna... pa smo mu dužni osigurati mir.“
Mir, šutnja i tišina koj su propisani nešto su umjetno. Sve što nam je propisano doživljavamo kao okove, stegu i nešto loše... ali nije sve baš loše. Netko zna osigurati za sebe tišinu, a netko ne zna... i upravo radi njih moramo biti obazrivi.
Tišina nam nije potrebna samo kad donosimo neke važne odluke.... ona nam je potrebna svakodnevno. Tišinu možemo pronaći i ako je oko nas buka.
Dešava mi se često da me kolegica na poslu prene pitanjem: „Čuješ li ti ovo nabijanje u dvorištu, bagere i bušilice? Pa jel tebe to ne smeta?“ he,he,he... ne samo da je buka.... nego nam se i zgrada trese od radova.... ali ja sve to ne čujem. Kad nešto radim... ja toliko uđem u to što radim da ne čujem baš ništa što se oko mene zbiva. Naprosto se znam iskopčati.... Uđem u svoj svijet tišine i tamo radim posao... skoncentrirana. Tišina nam je znači važna.... na poslu, u slobodno vrijeme, u vrijeme molitve ili prikupljanja duhovne energije (kako tko voli)... tišinu možemo pronaći i u masi... i u buci....
No... da ne tupim previše....
Kad je odlazila potrošena 2006. godina i dolazila 2007. godina stiglo mi je puno različitih mailova i čestitki u drugom obliku. Sve su bile lijepe... ali jedna me se posebno dojmila.... bila je toliko posebna da sam je sačuvala u svom kompu... i sada je želim podijeliti s vama.
Stigla mi je u obliku linka... na jedan, meni do tada nepoznati blog, a poslana mi je s jedne adrese gdje sam nekada naručila neku knjigu.
Autor teksta je Adrijan P. Kezele:
U ovo vrijeme proslava poželjet ću vam nešto neouobičajeno. Moja čestitka dolazi s mjesta kojeg bih želio da upoznate. Pročitajte ju i, ako vam se svidi, podijelite s drugima. Želio bih također znati koliko vas ovu čestitku prepoznaje kao svoju. Ako je tako, ako ju osjećate u srcu, kliknite na link "komentara" i kratko potpišite (dodajte kratki komentar). Mogli bismo time poslati poruku drugima, stvoriti val pozitivnosti koji će nam poslužiti kao putokaz i ulaznica u svijet kakvog želimo živjeti.
Želja tišine
Neću vam poželjeti sreću, jer ljudi o sreći razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet ću vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do tišine u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni.
Mogao bih vam poželjeti mir (da, to vam od sveg srca želim!), ali kako ćete ga postići ako ne poznate tišinu koja se nalazi u vama? Zato vam želim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tišinu u vaš život. Jer, mir prati tišinu kao jutro Sunce.
Kad bi vam moja želja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas očekuju, snažno bih vam poželio upravo to! Ali, snagu vam nitko ne može dati, ako ju vi sami ne pronađete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam želim da ove godine pronađete to mjesto. Kad to učinite, bit ćete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg postignuća.
Ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo novaca, jer to još nikoga nije usrećilo. Umjesto toga želim vam obilje tišine, jer tišina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tišine, pa kako bi onda vaše potrebe iz toga bile izostavljene? Tražite radije tišinu, tražite tihi izvor u sebi samima, a ostalo će vam biti nadodano.
Mogao bih vam poželjeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer vaša mudrost dolazi iz tihog središta u vama. Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu tišinu. Radije nju tražite, a vaša potraga će sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla vas.
Radosti i veselja ste željni? Ako posječete voćku, kakvu radost možete očekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tišina u vama, vaše je korjenje. Želim vam da se nikad od njega ne odvojite. Želim vam živu tišinu; njegujte ju svakoga dana, pa će i vaši plodovi pjevati pjesmu radosti.
Bilo bi lijepo poželjeti vam zdravlje, ali to je prazna želja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani vaša postignuća i donosi vam radost, hrani i održava vaše tijelo. Ne činite sebi ono što korijen ne bi činio granama svog drveta. Slušajte svoje tijelo jer ono vam stalno šapće riječi zdravlja. Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat.
I na posljetku, ona najveća od svih želja – želja da u vašem srcu živi ljubav. Možda niste primijetili, možda sam vas zbunio, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, što je ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, čisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tišinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tišini.
Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: tišinu.
A.P. Kezele
Eto... ja sam sada osjetila kako je došao trenutak kada te želje želim podijeliti s vama... dragi blogeri.... u tišini...
Post je objavljen 24.11.2007. u 15:17 sati.