Neil Young-Chrome Dreams II
Heart of gold
Nastavak kromiranih snova starog hippieja funkcionira kao njegovi mnogobrojni sessioni s pratećim mu bendom Crazy Horse. Dirljiva naivnost Youngova mladenačkog stava okupana distorziranim gitarističkim solažama koje razdvajaju country od rock predloška, dominira u deset stvari čije su skice nastale daleko u njegovoj prošlosti, ne bi li bile pofriškane tijekom novih sastanaka društva željnog svirke. To onda zvuči kao mirniji trenuci "Ragged Glory", "After The Goldrush" i "Freedom".
Nakon prošlogodišnjeg političkog manifesta "Living With War" koji su mnogi neopravdano opisivali suhoparnim, Neil Young opet pokazuje kako mu patina odlično stoji. Na sličan način kako je prije nekih godina stopio "Harvest" i dvije dekade nakon "Harvest Moon", tako i "Chrome Dreams" dobijaju nastavak.
Osim što je jedan od rijetkih glazbenika koji u standardnim rock formama može bez davljenja rastegnuti pjesme na mjeru od petnaestak minuta ("Ordinary People", "No Hidden Path"), na novom je albumu servirao još jedno zaključno remek djelo. Radi se o pjesmi "The Way" - zborskoj baladi uz klavir i Young People's Chorus of New York City, dirljivom potonuću u nastojanju nalaska valjanog puta.
Vremešni rocker još uvijek sanja utopističke iluzije, obasipa metaforama o suncu, nebu, prekrasnim plavim pticama, prljavim starcima - paralelno bivajući nježnim i snažnim relikvijem koji odbija ostariti.
Poseban dodatak je DVD s pitoreskama. Statične snimke nedefiniranih kolornih ploha video su za soundtrack sastavljen od audio dijela albuma. Umjesto akvarija sa zlatnim, plavim i šarenim ribicama, začudno kako može djelovati opuštajuće...
Ja vam donosim najveću uspješnicu Neila Younga i veliki klasik iz 1971.godine-"Heart of gold".Uživajte!
Ocjena:4
Post je objavljen 24.11.2007. u 08:53 sati.