The-Hives-The Black & White Album
Throw it on me (feat.Timbaland)
Niti je crno niti je bijelo. U slučaju švedskih garage rockera koji su iz malog gradića Fagerste prije skoro pa 15 godina i četiri albuma krenuli s misijom biti najzabavniji stilizirani brzopotezni rock and roll bend na svijetu - sve je vise šarenila.
Njihov se plan većini morao učiniti smiješnim, karikaturalnim, neostvarivim i predimenzioniranim. Obzirom da se u zadanom žanru od vremena The Sonicsa, ranih Rolling Stonesa ili nikada dovoljno eksploatiranih Rocket From The Crypt ili New Bomb Turksa, nije micalo dalje od praska silne energije i izvođačkog duha, što su to zapravo patentirali Howling Pelle Almquist praćen četvoricom momaka u bijelim odijelima i crnim kravatama koji đipaju po pozornici lupajući ubrzanim tempom da povijest nije odavna zabilježila. Misterioznog ili izmišljenog čovjeka iz sjene - Randyja Fitzsimmonsa? Ili samo rock and roll? Ali rijetko kada na ovoliko furiozan i zabavno zapaljiv način.
Po preskakanju nacionalne etikete Burning Heart i ostavljanu jednog ep-a ("Oh Lord, When? How?") i dva bazična albuma ("Barely Legal", "Veni Vidi Vicious") s jedva 75 minuta zabilježene svirke, kasnije je po "Your New Favourite Band" i "Tyrannosaurus Hives" pala i Velika Britanija, dok sad malo pomalo preko Pharrella Williamsa i Timbalanda kroče neočekivanim simbiozama i do Obećane zemlje prodavati im njihovu stvar.
Na četvrtom albumu The Hives se mijenjaju i ostaju superproducirani isti. Sve što ste voljeli od njih je tamo. I puno toga sto ne biste očekivali - također. Kamo boljeg razloga za navlačenje pažnje. Od hit singlova, preko cheerleadersica, zbornih refrena, odličnih ritmova, napucane produkcije, čudnovatih instrumentala, izleta u dosad nepoznato, zgodnih fraza.
Jedini ispravni put kad se krećete u stilski ograničenom žanru je stalno mijenjanje i traženje novih načina intrigiranja slušatelja i sebe samih. Jest teži put, ali je krajnji rezultat daleko zahvalniji.
Ocjena: 4
Post je objavljen 24.11.2007. u 08:50 sati.