Marketing
Jedinstveni "The Boss"...Magija!
No,ljudi vrijeme je da ovaj blog dobije svoje pravo...zamišljeno lice,a od negdje moraju krenuti moja recenziranja i najave,pa stoga krećem od po meni najboljeg albuma današnjice jer dostiže svaku granicu rock-majstorstva i savršenstva...jer ipak...on je samo jedan i jedini pravi BOSS preeeejebenog svijeta rock glazbe...Objektivnost na djelu...Dobrodošli...
Bruce Springsteen-Magic
"Magija je to, prijatelju. Svaka nota, svaki akord, štogod prsne iz Bossove pjesmarice i potpiše na novom albumu. Pogotovo kad se spoji opet s E Street Bandom. Nije to činio dugo nakon epohalnog "Born In The USA" kojeg su jednoumni krivo protumačili i gurnuli u mas percepciju. Premda je već i "Rising" prije 5 godina imao svojih trenutaka, na Springsteena se ne čeka kao glasa radnika, prijateljske i susjedske Amerike. Čovjeka kojem milijuni nisu pomutili razum i sasjekli korijene. Zatvorivši krug country folk posveta za vrijeme družbovanja i uživanja u Seegerovim sessionima, vratio se onom dobro znanom, visokoenergetskom, radiofoničnom, mainstream rock and rollu u najpoštenijem i najdirektnijem obliku. Znam, znam, znam, reći ćeš - Amerikanci su pravi majstori kad je u pitanje predvidljivost, ali Boss nije takav Amerikanac. Njegove ste akorde morali stotinu tisuća odsvirati i čuti, ali ih nikada niste mogli ponoviti s tolikom strašću, entuzijazmom i energijom. On je prepoznatljiv, ne predvidljiv.
"Radio Nowhere" je glas nemirnog i nespokojnog. Dug put kući, njegova verzija djevojaka u ljetnim haljinama, životarenje u budućnosti, upoznavanje svojih najgorih neprijatelja, šljakeraj za naklonost i ljubav njemu bitnih, oda posljednjem umirućem, samo su neke od tematskih okupacija razigranih muza. Uzimanje Brendana O Briana kao producenta najlogičniji naklon živoj svirci na albumu. Saxofonska sola Clarencea Clemmonsa podsjećaju na klasiku "The River". Stadionski rock and roll rijetko je kada imao ovoliko zahvalnog i konstantnog glasnogovornika.
Ako mi dozvoliš onaj krajnje subjektivni moment, reći ću ti kako čovjek sposoban potpisati takve komade kakvima su bili akustične divote "Nebraska" i "Ghost Of Tom Joad", pjesme poput "Atlantic City", "Waiting On A Sunny Day" ili "Devils&Dust" ako ćemo do novijeg vremena - nije doli onaj kojemu bih ruku držao čvrsto stisnutom i nakon klasičnog kurtoaznog rukovanja. Takve su poštenjačine odavna izbrisane s lica američkog tla."
Bilo bi prosvjedno pismo kojim bih ukratko pokušao objasniti slušatelju i čitatelju u čemu je tajna autorske, skladateljske i izvedbene genijalnosti Brucea Springsteena. Čovjeka rođenog, stasalog i ostvarenog u "jueseju". Ako možete zanemariti predrasude kako se radi o čovjeku u prslucima koji svira gitaru sa znojnikom na ruci i oko glave. Kreativnijem rođaku Toma Pettyja. Ili manjoj varijanti Boba Dylana koji se odmetnuo akustičnoj gitari ukopčavši se u struju.
Is There Anybody Alive Outhere? I Just Wanna Hear Some Rhythm.
Suze na oči. Žmarci po cijelom tijelu. Rijetkost. Magija je to, prijatelji...
Ocjena: 5
Bryan Adams
Za pravo otvaranje ovog bloga...staviti ću pjesmu osobno meni uz nezaobilaznog Springsteena...omiljenog izvođača i pjevača,te čovjeka koji me "izgradio" u osobu kakva sam danas-Bryana Adamsa...koji nije baš prečesto ili gotovo nikada bio ljubimac kritike u svojoj bogatoj 27-godišnjoj karijeri,no manje bitno...mnogo važnija stvar s kojom je vječno dolazio i pružao osmijeh drugima je ta da je veliki humanitarac i definitivno jedna od najhumanijih zvijezda."Rockman" koji je prije svih krenuo na USno.1 sa hard-rock/heavy-metal-baladama(Straight from the heart,Heaven).Između arena rocka,hard-rocka i pop-rocka,Adams je bio kadet,senior i mogu reći trener tzv.komercijalnog soft-rocka osamdesetih.Vegetarijanac(što je danas preočito) i veoma tražen fotograf u svojoj rodnoj Kanadi.Izvođač je mase hitova i ogledala osamdesetih,te bljeskova istih ogledala devedesetih.Izdvajam već navedenu-Heaven i Summer of '69,te fenomenalan duet sa Tinom Turner-It's only love.Kopavši po tatinim pločama,našao sam znamenitost zvanu "Reckless" sa ove tri udarne stvari i od tog dana mi više ništa nije bilo isto...
Dolaskom devedesetih i kada njegov žanr-glazbe odlazi u povijest,izložio se ponekad i pretjeranoj želji za "novom komercijalom" odlazivši van "sebe" u izričaj koji je pratila publika...Neku novu furku...dance glazbu(suradnja sa "Chicaneom")...Oooo daaaa,ima Bryan i takvih pjesama,no činjenica je da su te pjesme bile i veliki hitovi,riječ je o Cloud number nine i Don't give up...a najvažnija stvar je za istaknuti,kada sam već neizbježno načeo temu o devedestima...da je upravo u tim gorkim godinama napravio pjesmu po kojoj ga svi pamte i od koje se može doživotno "hraniti"...Everything I do...iza nje ne tako daleko stoje Have you ever really loved a woman,te All for love-suradnja sa Stingom i Rod Stewartom.Sve ove tri navedene pjesme su filmske teme sa prestižnim nagradama iza sebe.Bryan je krajem 2004.napravio izrazito blijed "Room service",no vratio je fanovima ono najbolje što ima, godinu poslije na svojoj velikoj antologiji.Album popraćen zanimljivom knjižicom u kojoj Bryan iznosi sitne detalje o svakoj pjesmi(36) iz svojih dnevničkih zapisa...2005.,krenula je i turneja pod nazivom "Anthology",koja je i stigla čak i do naše Slavonije,tj.Osijeka,27.11.2006.Ispod je snimka njegova nastupa u Lisabonu(Izdan je i dvd-"Live in Lisboa")... Summer of '69 u gotovo najboljem svijetlu...
Post je objavljen 24.11.2007. u 07:38 sati.