Marketing
When I am with you, I feel flames again.
I dok se hvatam kako treperim na zvukovima violina, cujem glas, njezan... Osjecam svaki ton te pjesme, toliko me prozdire da pocinje boljeti. Bolesno, ali ipak.
Ponekad se uhvatim da kao treca stranka pljucam po svojim zeljama, snovima, ljubavima, kako bih se probudila iz sna u kojem se nalazim. Da bih se izbacila iz kruga.
I ne ide. Samo se bacam u jos vecu depresiju i nemogucnost podnosenja vlastitih emocija.
NE razumijem sebe. Kako onda mogu druge?
Eto sto izolacija cini od covjeka.
Osjecam sve samo ne ljubav i imam sve vecu potrebu da zavrsim sve ovo, ironiju, agoniju.
Izbrisati sebe i stvoriti nekoga koga zelis, moja ambicija.
Zasto je osjecaj da negdje zaista pripadas tako duboko zakopan, ne mogu ga naci, a zaista zelim. Ne uklopiti se u drustvo, nego osjecaj da si negdje zaista doma. Mozda sam prezahtjevna i razmazena, ali tu je uvijek ta praznina koju osjecam, i materijalno ju NE moze ispuniti. Zar je pogresno trgati se za ono sto te ispunjava?
hm.
Nemam san, ali trgam se za ono sto volim, umjetnost. Pokusavam stvoriti san iz toga. Ne ide.
[trnci]
Mozda imam dar, ali premalo sam ambiciozna.
Mozda nemam dar i svjesna sam toga.
Ali imam zelju.
Post je objavljen 24.11.2007. u 03:33 sati.