Marketing
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA
PREDGOVOR
Kad sam prije nekoliko godina, nakon višednevnog boravka u franjevačkom samostanu u Cerniku, odlučio doći i u Brod posjetiti moga prijatelja patera Miju, nisam niti sanjati mogao da će Brod toliko pobuditi moje zanimanje. Sve što je slavonsko mene doduše zanima, ali neka me mjesta posebno privuku zbog starih ili novih prijatelja. I tako samo u taj niz dragih mjesta uvrstio i Brod. Moje dane u samostanima uglavnom uvijek provodim za orguljama i u knjižnicama, koje nude toliko toga što me zanima, što želim naučiti i uglavnom se najviše zaustavljam na povijesti, iako mi povijest u školi nikada nije bila omiljeni predmet. A samostanske knjižnice su krcate povijesnim knjigama.
U Brodskom mi samostanu u velikoj knjižnici ubrzo za oko zapeše četiri podeblje knjige „Kronika franjevačkog smostana u Brodu na Savi od 1706. do 1932. godine“ koju je u povodu obilježavanja 750. obljetnice prvoga pisanog spomena imena Brod (1995.godine), izdala Matica hrvatska - Ogranak Slavonski Brod i Franjevački samostan u Slavonskom Brodu, koje sam naravno odmah kupio. Prvi kroničar ili ljetopisac Kronike, otac Stjepan Terzić, naziva današnji Slavonski Brod »Brodom na Savi«, a kasniji ga kroničari ili ljetopisci nazivaju »Brodom u Slavoniji«.
Franjevci su u Brodu boravili i djelovali za sve vrijeme njegove novije povijesti. »Oci franjevci reda sv. Franje opservanata provincije Bosne Srebrne stvarno su vjernicima dijelili sakramente u gradu Brodu prije Turaka, za vrijeme Turaka, a dijele ih i danas« (Kronika). Oni su, naime, srasli s ovim gradom i njegovim stanovnicima, pa smijemo reći da je samostanski kroničar ili ljetopisac često puta istodobno kroničar i ljetopisac Broda.
Odlučio sam ući u povijest Broda kroz franjevačku kroniku, što je sigurno neuobičajeni povijesni pristup. Ali mene zanima kako kroničar opisuje razvoj grada ali i sela brodskog područja, koja su spadala pod nadležnost fanjevačkog samostana, kako prvi kroničar na početku lijepo reče:“... ad ripam Savi fluminis iucundissimi – na obali raspjevane Save“.
Prvi svezak Kronike obuhvaća vremensko razdoblje od 1706. do 1787. godine. U njoj su zapisani mnogi važni događaji samostanske franjevačke zajednice, grada Broda i cijeloga područja južne Slavonije, od Kobaša do Vrpolja. Požrtvovnim i strpljivim radom kroničari su bilježili i događanja na političkom i društvenom području odvijanja ljudskoga života, pa je Kronika prevažni povijesni izvor za proučavanje, kako života redovničke zajednice, tako i njezine nazočnosti u gradu Brodu, Brodskom Posavlju i općenito u Hrvatskoj. Kronika nam vjerno opisuje život Brodske krajine, krajišnika, njihova sudjelovanja u vojnim pohodima, život i običaje Brođana, odnos samostana prema gradskom poglavarstvu, dakle prema svjetovnoj, ali i crkvenoj vlasti. Posebnu pak pozornost kroničar posvećuje gradnji crkve i samostana u Brodu na Savi, a opisuje pastoralnu i prosvjetiteljsku djelatnost franjevaca u gradu Brodu i njegovoj okolici.
Kronika je objavljena u izvornom latinskom tekstu i usporednom hrvatskom prijevodu.
SAŽETI OPIS
SAMOSTANA PRESVETOGA TROJSTVA U BRODU U SLAVONIJI
UTEMELJENOGA NA OBALI RASPJEVANE RIJEKE SAVE
Prvo
[Grad Brod]. Grad imenom Brod, koji se nalazi u Slavoniji i leži na obali rijeke Save, u prvo je vrijeme imao drvenu utvrdu, podignutu za vlastitu obranu od neprijatelja, a zvala se Vukovac. Sada ima prilično čvrstu tvrđavu podignutu od kamena sa svim utvrđenjima, a sagrađena je radom i znojem krajišnika pošto je Slavonija bila oslobođena od Turaka.
Drugo
[Oci franjevci u Brodu]. U gradu Brodu naši su redovnici reda svetoga Franje opservanata provincije Bosne Srebrne stvarno vjernicima dijelili sakramente prije Turaka, za vrijeme Turaka, a dijele ih i danas.
Treće
[Redovnički život u Brodu]. U ovom gradu nije postojala nijedna druga redovnička zajednica, niti je sada ima, od koje bi naša provincija započela, osim redovnika opservanata svetoga Franje, sinova spomenute provincije.
Četvrto
[Franjevačka župa u Brodu]. I ranije su u gradu Brodu djelovali župnici, koji su se uzastopno smjenjivali, no svi su bili franjevci, sinovi spomenute provincije, a posljednji je od njih u tursko vrijeme bio velečasni otac Ivan Anić 1662. godine. On je u vrijeme svoje pastoralne službe izdao knjižicu pod naslovom Vječna riznica oprosta serafskoga reda.
Peto
[Bijeg dušobrižnika ispred turskog jarma]. U najvećoj nevolji što je zadesila kršćanski puk pod turskim jarmom, svi su redovnici i dušobrižnici napustili puk, a franjevcima ove provincije Bosne Srebrne, koji su radili u vinogradu Gospodnjem u tursko vrijeme - u Budimu, Földvaru, Paxu, Tolni, Mohaču, Osijeku, Vukovaru, Šarengradu, Iloku, Beogradu, Temišvaru, Aradu, Radni, Baču i Baji - nisu htjeli priskočiti upomoć. I kao što članovi drugih redova nisu pritekli upomoć kršćanskom puku nigdje, gdje su katolici trpjeli možda najveće nevolje, tako to nisu učinili niti u Slavoniji.
Šesto
[Franjevačka rezidencija u Brodu]. Napokon, pošto je carska Austrijska Kuća za slavne vladavine cara Leopolda oslobodila Slavoniju od Turaka, poslije mnogo vremena ova je naša župa u gradu Brodu postala rezidencija 16. lipnja 1694. godine na prvoj kapitularnoj skupštini za provincijalata mnogopoštovanoga oca Pavla Kačića. Za njezina predstojnika izabran je velečasni otac Augustin Jarić, koji je pet godina bio predstojnik.“
U toj sam velikoj i bogatoj knjžnici otkrio i svojevrstan raritet:
Neue Einleitung zur Slavonischen Sprache – Novi uvod u slavonski jezik
Gramatika je objavljena prvi puta Esseck (Osijek), 1778.
Post je objavljen 24.11.2007. u 01:27 sati.