Marketing
...something vivid comes again into my mind...
sjedila je u tami svoje sobe, na svom samotnom krevetu tražeći nadu, koja je možda bila rasuta po podu... da li ju je zgazila prije nego je shvatila?! skriva se iza zavjese tužnog pogleda i sve na što čeka nikako da se pretvori u njeno.
oni u njenim pjesmama nalaze inspiraciju, ona ih nalazi prazne i ispijene, stvara nove, ali u njima nema nje. kao da ih stvara za njih...
opet se spašava od sebe i sanja samo crno-bijelo s primjesom crvenog, ponovo crta one iste scene crvenom olovkom koja je pokreće, slike su mutne, crteži tamni, sve skice blijede u crveno... opet priziva u sjećanje sve one dane i sve one riječi i utjehu... one osobe koja ju je dovela do tih pjesama. ta je osoba ruševina, ili je to tek njena prikaza, ono što je brani od same sebe. ne smije reći tu riječ... ne tu. samo tu ne. sve osjećaje prema toj osobi zapakirava i krije ljutnjom, ali toliko ju boli njeno razaranje...
odlučila je stati na kraj svojim krivnjama i držati svoju riječ, stajati na onom oblaku borbe koji je uvijek lebdio nad njom, ali ga nikad nije mogla dohvatiti. danas je njena ljubav prema osobama koje ju ne žele oslobođena. ona neće napraviti prvi korak i ustupiti svoje mjesto njima, neće ih smatrati onime što nisu. ovo je šok realnosti, i možda je pogađa odluka njenog uma, koji je na trenutke tako daleko od nje, ali vrijeme je da stvari sagleda onakvima kakve zaista jesu. nitko nije savršen. a nitko ne zna ni zašto...
sjetila se prijetvornih osmijeha davnih i kako je dokazivala da može biti ono što nije. trenutak je stigao da prihvati sebe. možda u nekom bajkovitom svijetu to jednom i uspije u potpunosti učiniti.
želi pokazati svoju tamnu stranu, sjenu nepočinjenih grijeha i ustručavanja, tapkanja u rukavicama i sada nije ona stara. u ovoj odluci rađa se feniks onog iskonskog, onog što je ne mori, već oslobađa. pustit će ih u svoju intimu, a opet držati onu distancu opreza koja je nužna za preživjeti.
crvena olovka crta osmijeh. on je heroj neke davno osušene suze isprane vremenom... njen san o odrazima njenih postupaka tek počinje. mora naučiti snositi posljedice, koliko god teške bile...
odgovornost je jedna neizbježna i nepremostiva dubina, koju moramo dotaći da bismo odrasli. možda je napokon shvatila... tko zna? možda je upravo ovaj zalazak njeno osviještenje...
...think I`ve said these words before...
Post je objavljen 24.11.2007. u 00:31 sati.