Što je istina?, pitao je Pilat Isusa na
sudu dok je stajao pred Židovima.
Iako tada Pilat nije razumio, odgovor
je bio: Istina "jest čovjek koji je tu".
Isus nam nadalje kaže: Istina će vas
osloboditi, ja sam Put, Istina i život!.
Istinu dakle nalazimo u zakonu Božjem,
u Bogu, zato je istina podudarnost
našeg suda s objektivnom stvarnošću.
Istina je hrana naše duše i našeg duha,
ona je poput sunčeve zrake koja se
ne može uprljati ni sa čime izvana.
Istina ja zato, naš najbolji prijatelj.
U dubini duše čovjek otkriva zakon što ga
on sam sebi ne daje nego mu se pokorava.
Taj glas uvijek ga poziva da ljubi i čini dobro,
taj glas stalno upozorava da izbjegava zlo.
Glas koji jasno odzvanja u intimnosti srca,
što da činimo li ne, je glas zakona Božjeg.
To je glas savjesti upisan u našem srcu,
dok ga slušamo, on čuva naše dostojanstvo.
To je najskrovitija jezgra, svetište čovjeka,
u kojoj glas Ljubavi odzvanja u našoj nutrini.
Čovjeku koji želi uspostaviti harmoniju u sebi,
ravnotežu sa samim sobom i sklad sa okolinom,
te postići smisao svoga bitka, zdravlje i sreću,
biva jasno, da je nužno usmjeren ka putu istine.
Prihvaćanje istine koju nam predočuje Objava,
znači vjerovati ne samo u Boga, nego vjerovati
Bogu, Istini, koja ne vara i ne može prevarena biti.
Božji zakon kojim razlikujemo dobro od zla, jeste
ujedno pitanje morala i poštivanja moralnih normi,
on ne ovisi o našoj volji i mi ga ne možemo mjenjati.
Po tom zakonu, pitanje autonomne čovjekove volje,
i vizije čovjeka koji kani živjeti bez Boga i savjesti,
doimlju se doista naivno, jadno i beznadno.
Post je objavljen 23.11.2007. u 22:01 sati.