Marketing
19.11.07 Happy Birthday"This is my Dark Side" oh yeah.... sa zakašnjenjem. Jedan dan u domu za nezbrinutu djecu
Eo me ljudi.
Happy The first Birthday to my blog lol....
Danas sam išla sa školom i
sa svojom školskom asistenticom
u dom za nezbrinutu djecu u
Nazorovoj ulici kako bismo im poklonili
slatkiše, igračke i malo odjeće,
te se poigrali i djecom, predivno iskustvo!!!
Opisat ću vam malo što je bilo:
Cure iz moje škole, naša ravnateljica,
moja školska asistentica i Ja
zaustavismo se pred tom ogromnom zgradom.
Malo duže smo čekali
da nas djelatnici pozovu unutra, no nema veze.
Ekipa je krenula brzim
korakom i brzo nam se izgubila iz vida.
Ostale smo samo Didika (moja asistentica) i ja.
Izgubile smo se prolazeći velikim hodnicima, a nitko
nam nije znao reći kuda je točno ekipa krenula.
Nakon par vožnja liftom
i hodanja stepenicama bilo nam je dosta i odlučile
smo nazvati cure iz
mog razreda. Tada smo
konačno došle na odredište "labirinta".
Ravnateljica doma za nezbrinutu
djecu uputila nas je
kakvu djecu ćemo susretati te razloge
zbog kojih su oni smješteni
u dom.
Svatko od nas izvadio je po kutiju
malih čokoladica kako bismo ih
dijelili djeci. Prvo smo obišli
bebe stare od par dana do mjesec
dana. O da ste samo vidjeli taj raj.
Bebe koje su bile budne
koprcale su se po krevetićima
ili mlatarale nožicama.
Svakakve su nam misli prošle
glavama. Kako roditelji mogu biti takvi
i ostavljati takve malene anđelčiće? To je
jedno od tisuću pitanja..
Krenuli smo zatim posjetiti malo veću djecu od
2 godine nadalje.
Tada su me malena dječica okružila,
a pitanja su pljuštala poput
kiše.
"Je li te boli noga? Koja te noga boli?" nisam znala što bih im
odgovorila, trudeći se im dati neka
objašnjenja gledala sam
kako čokoladice nestaju, pršte poljupci,
zagrljaji djeci upućeni
od cura a one širokih osmijeha.
Dok sam s Didikom šetala predvorjem
doma, prišla mi je malena djevojčica
i ponudila mi svoju pomoć.
Preplavile su me tisuće emocija
kad je malena ručica primila moju.
Gotovo su mi navrle suze na oči no
suzdržala sam se.
Samo sam se smijala i ushićeno govorila:
"Vidite cure imam
još jednu malenu pomoćnicu!"
Eto to je bilo ukratko i nadam se da
ću jednom doći opet tamo.
Isplati se doći tamo jer i samim
dolaskom učinit ćete plemenito djelo.
Samo još želim napomenuti da smo se na
odlasku ja i Didika ponovno
izgubile u hodnicima te velike kuće.
Pozdrav svim curama koje su
prisustvovale ovom događaju!
Post je objavljen 23.11.2007. u 22:00 sati.