To bi bilo bolje. Neke staze, neka vrata, neki ljudi nikad neće biti naši, iako ih je makar i najmanje mreškanje vremena moglo učiniti našima. Bačeni kamenčić koji je pao malo prije ili malo poslije.
Pogledala ga je, stajao joj je jako blizu, njih dvoje sami u tami, a ona je znala da se nikada neće sasvim riješiti onoga što joj se dogodilo te noći na kraju proljeća, ali to je bilo u redu. Morat će biti u redu. Moglo se s tim živjeti, moglo se živjeti i s mnogo gorim stvarima.
Malena je ime tanga
Almudena Grandes
Vjerujete li u efekt leptirovih krila? Ona priča da kad zamahne krilima ovdje na drugom kraju svijeta izazove vjetar razorne snage.
Često nismo svjesni našeg utjecaja na svijet oko nas. Jedan osmijeh, neke riječi, ljutit pogled u prolazu, poljubac na kiši...ponekad su posljedice puno dublje no što se čine na prvi pogled.
Ponekad se pitam tko je u ovom trenutku bacio kamenčić i uzburkao vodu moga jezera. Namjerno? Ili uopće ne zna kako je utjecalo na mene? Na tebe?
Neke želje koje su bile sve u tom vremenu danas su poput sna, kao sjećanje na dane kad si bolestan, tek blijede kopije života kojeg sam živjela tada. I koliko god se trudila dozvati svu snagu sreće, tuge, ushita ili straha ne ide. Ostaju samo sličice koje su gradile mene, koje su me dovele tu gdje sam sada.
I boreći se sa sobom, nagovarajući sebe da vjerujem u tadašnje istine (u one staze za koje sam mislila da su moje, držeći kvaku baš tih vrata i gledajući tvoje oči) shvaćam da sam izgubila bitku i pobijedila u isti mah. Jer kamenčić je pao ili malo prije ili malo kasnije i otvorio neka druga vrata. A ja sam i ne znajući prošla kroz njih.
Post je objavljen 23.11.2007. u 21:13 sati.