Po predskazanju crta
Na mojim dlanovima,
Trebao si tada doći.
I nije bršljan sakrio
Pročelje isčekivane sreće,
Ni moje užarene oči.
Niti se uzdah olakšanja
Iz grudi nesmotreno izvio.
On je čekao svoje vrijeme,
Za koje je godinama živio.
Bio mi je dovoljan
Samo trenutak tebe,
Zalogaj tvoga dodira,
Kap tvoga pogleda,
I sve su se moje rane
U trenutku izvidale,
I svi su moji ožiljci
Postali nade pupoljci.
A sad me hraniš
Obiljem ljubavi svoje,
Rijekom nepresušne strasti
Okrjepljuješ mi tijelo.
Šetaš dugom alejom
Moje dozrele putenosti,
I pečat vječne ljubavi
Usnama mi spuštaš na čelo.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena