Marketing
...daleko, daleko smo od ljubavi...
Rukom joj je pomilovao obraze. Porumenjeli su. Gledao ju je u usne, Šutali su. Razmišljali su o onom poljupcu od jučer. Nastavili su šutati. Distancirali se i postali službeni. A na samo jedan tren, svijet je bio njen. Nježan dodir mekih rumenih usana pamtit će zauvijek.
...Lane moje... sjećaš li se onih stidljivih pogleda. Tražili smo se očima. Voljeli se očima. Tek lagani dodir. Skriven od drugih. Nisi htio da me voliš. Ili da ona to zna? I obećala sam ti srce. Znaj još uvijek ga čuvam za tebe. Obećala sam ti poljubac za rastanak. Znaj još uvijek te tražim u noći. I kao da je to sudbina odredila osmijeh je bio dovoljan da nas spoji. Tvoj osmijeh značio mi je sreću.
Nazubljene krhotine moga srca otjerat će prolaznike. Da, još uvijek sam tvoja. - Nismo imali pjesmu. Nismo imali mjesto. Sve čega se sjećam je ljubav. Volio si me, zar ne? Reci da nisi, da mi drugi bude draži. Lane si moje, zvijezda srca moga. Cilj mog sna. A šta je sanjalici poput mene zapravo san? Ruka u ruci... I tvoj osmijeh. Lagani, rumeni osmijeh usana koje ljube... drugu... A ja ljubim noć. Ona te meni odnijela. Isprepletavali smo prste kao niti vune. Šta je ostalo od tog tkanja? Krv i bol. I slika na zidu, ruke u ruci. Noć oko nas. Noć svuda. A tebe nema. Samo osmijeh. Ti sa njom, Smiješiš joj se. Držiš joj ruke i grliš je.
- I padoše suze. Raspuklo se srce. Maleno i samo. U beskrajnoj noći. Poteče tada krv iz mojih vena. Život nema smisla kad je moja ljubav zapravo... njena...
Post je objavljen 23.11.2007. u 20:16 sati.