stvarno ne volim zimu ... ove kratke dane ... mrak koji brzo
dođe .. dan koji je prošao i još duže noći .,
... fali muving .. svi se uvukli u kuću ko mede spremne za
zimski san ..
... šetnja nije loše ali sam .. uhhhh ubija ponekad
stvarno potreba je čovjeka ponekad da bude sam ali
koliko to ponekad treba trajati ... trenutak ili dužiiii trenuuutaaakkkk
mene moja samoća polako al sigurno guši ...i jedva čekam dan
njegovog povratka ..koji je tu na vidiku ....
i danas otvarajući poštu baš sam se iznenadila .. nije bio račun
već jedna razglednica ..
ne sjećam se kad sam zadnji put primila razglednicu .. otkad smo svi
mobilni stižu mms-ovi , poruke a razglednice ... skoro pa zaboravljeno
vrijeme
.. a na dnu plakara još uvijek stoji moja kutija krcata razglednica
ima ih od svuda ... baš se putovalo ..
.. više družilo
.. više smijalo
čini mi se da je i to skoro pa zaboravljeno vrijeme