Sada sam bio na SKAC-ovoj web stranici.
Siguran sam da su se slale obavijesti u vezi puta.
Ja ju opet nisam dobio.
Opet sam zadnja rupetina na svirali dragog nam SKAC-a, opet rade kako hoće i kako hoće.
Zar se zbilja treba obestinit moje samoubojstvo da se ekipi u SKAC-u stane na kraj. Zar moja žrtva u Jankomiru nije dovoljna. (nisu se udostojili ni pitat kako mi je kamoli nešto napravit).
Nisam zadnja rupetina na svirali, ja sam član te udruge i nedam se iz nje bez obzira na sve.
Da lud sam, dobit ću i žutu knjižnicu da sam lud, ali želim ekipi u SKAC-u na čelu sam Mravkom stati na kraj.
Radi te osobe ovo prolazim.
Tri tjedna bio sam doslovce u zatvoru bolnice Jankomir, nitko mi nije došao osim mojie obitelji i jednog prijatelja. Sa paterom Zdravkom se dopisujem putem SMS-a i on mi je podrška i prijatelj. Jednini ostao od te bagre propaliteta koje vladaju SKAC-em.
Znam da se ovo čita i drago mi je da se čita.
Nedam se i ako treba opet za H-epicentar, SKAC, prijatelje speman sam dati život, krv, sve.
Ja sam takav.
Boli me i to jako što sam izgubio prijatelja i radi toga sada patim.
Post je objavljen 23.11.2007. u 18:22 sati.