Pregled posta

POROCI U VEZAMA I ŽIVOTNE ODLUKE - II dio

Što se dešava na početku veze.
Kao što rekoh na početku veze osobe se najviše trude ugoditi jedno drugome jer se žele svidjeti nekome, no s vremenom to opada jer je IMAMO! He heeeee... i svidjeli smo joj se! (naše podsvijesne misli: Success! Winer! Mi vrijedimo! Netko nas voli! I smijemo se, he he he upala/o si u našu klopku). No sad se postavlja pitanje, a zašto smo joj se svidjeli? Da joj se nije svidjelo možda ono što nismo? Jel to možda razlog onih vječitih nezadovoljnih ljudi i njihovih prigovora: „nije bio takav prije, s vremenom se promijenio“ ??? A mi lude i dalje takvo stanje (nezadovoljstvo) i „vezu“ prihvačamo. Pa učili su nas tako! Jelte... moramo biti od kompromisa i tolerancije! Moramo prihvatiti osobu ono što jest... i moramo, to je točno... no.... da dalje ne objašnjavam nadam se da vam je počinje biti malo jasnije što je točno, a što ne i gdje su granice.

S obzirom da smo prešli preko stvari s kojima se ne slažemo, počeli smo mu tolerirati, s tim činom pokazujemo partneru da se slažemo sa njegovim postupcima, i s time mu dokazujemo da ga volimo i da prihvačamo ono što jest. Odlučili smo šutiti i ne vršiti pritisak na osobu jer se bojim da ćemo ga izgubiti, no jednoga se mora biti svijestan, a to je da se ne smije šutiti u doslovnome smislu.

S time dolazimo do druge faze veze
Mora se osobi priči na drugačiji način, s obzirom da prvobitni način nije upalio, slijedeči je da mu pristupimo indirektno. Npr. pričati mu o drugima kako im je to loše, ako vidimo pijanca na ulici obratiti mu pozornost na njega i reći mu kako nam je ružno vidjeti takve osobe, što ima od toga, kako si uništava i gubi žvot , kako samo to utječe na zdravlje i slične stvari, maštu na volju do svog cilja. Na taj način ne kvocamo njemu direktno, ne govorimo o njemu, a osoba će se prepoznati u tome i izbjegli smo prepucavanja i svađe. Ili npr. kada smo u kafiću ili nekome zadimljenom protoru i ako dim cigarete sa susjednog stola ide u nas počet ćemo mahati, puhati i tjerati dim od nas. I s time pokazujmo drugima (partneru) da nam to smeta i da ne volimo to. Ako osoba voli ne želi raditi ono što druga osoba ne voli.

Znači ako nas netko voli imat će i obzira prema nama, te stvari će zamjetiti i počet će npr. odlaziti na balkon ili gdje god drugdje kako ne bi njegov dim nama smetao, a on i dalje može „uživati“ u pušenju. Dalje nemamo pravo njega gušiti jer osoba zna što radi i kakve su posljedice pušenja i tolerirat ćemo ga. Mi smo se uspijeli izboriti za sebe, a i on za sebe i napravili smo kompromis i toleranciju. Jest da bi mu bilo bolje da pretane pušiti no tu se ne možemo i nesmijemo petljati jer svi imamo pravo raditi što želimo. Kad osoba odluči prestati pušiti ili piti to će biti njegova odluka, a ne naša i iz nekih njegovih razloga. Mi smo u tom slučaju samo usputni prolaznici i osobe koje imaju svoj svijet i poglede s kojima smo mu ukazali na drugačija gledanja i s time ga nesvijesno ili svijesno usmjerili, a ne kontrolirali i nametali mu se.

I takav pristup bi trebao početi djelovati. No opet moramo znati da to neće biti izlječenje preko noći, već da će za to trebati neko vrijeme. Morat ćemo biti strpljivi i tolerantni. Strpljivost i tolrenacija ima kraj i ukoliko uvidimo da nema promijena kod osobe moramo priječi na prvobitnu fazu. Više nećemo biti indirektni već direktni jer uostalom već sad smo već dosta dugo u vezi i više se ne brinemo da li ćemo mu se svidjeti jer bi trebali znati da ne ovisimo ni o kome i da smo spremni i na prekid ako treba i da nas nije strah njegovih rekacija i da stoga možemo početi djelovati direktno na osobu i direktno mu izražavati svoje nezadovoljstvo sa njegovim ponašanjem prema sebi, a s time i prema nama jer ipak smo na početku lagali sami sebe i s tim činom samo zatomili svoje nezadovoljstvo sa partnerovim postupcima kako bismo mu se svidjeli, kako bi ga privukli i kako bi ga imali jer nas ispunjava na drugim životnim područjima. Ovo su čisti pokazatelji našeg licemjerstva i sebičnosti koju velika večina nas ima kako bi dobili ono što želimo. Umjesto da se suočimo sa početnim neuspjehom i pokažemo ono što jesmo i što nas smeta mi gušimo sebe. No moramo znati da nećemo moči gušiti i gutati cijeli život. Zato je potrebno biti iskren sa sobom kako bi druga osoba mogla vidjeti s kim i čim ima posla. A drugo lice medalje je svijesan ulazak i gušenje sebe kako bi se pomoglo osobi, ujedno dobivajući i zadovoljavajući sebe kroz naše potrebe koje se ispunjavaju tom vezom.

Počevši reagirati direktno druga osoba to počne da čita ala prije si me voljela, a sada više ne jer me želiš mjenjati, ne razumiješ moje potrebe i ne prihvačaš ono što jesam i počne nam ulijevati osječaj krivice i učestale svađe i stvaranje napetosti u odnosu. U ovome djelu se puno osoba izgubi i potpadne pod ruke osobe koja ju počne maltretirati. Počnu uzajamna nezadovoljstva svađe i raspad sistema u kojemu neki ostaju živjeti uzajmano se okrivljujući za svoju nesreću u životu ili nezadovoljstvo jer... znate onu... uvijek su drugi krivi za naše probleme ili se jedna strana pokupi jer ima više snage i razmišljanja nego druga strana.

Da se to ne bi desilo moramo znati najbitnije, a to je:
• Trebamo njegovati odnos, a ne vezu – koliko je što netko spreman učiniti za nas
• Moramo znati da veza ne treba doživotno trajati
• Moramo znati da uvijek možemo bez neke osobe
• Moramo biti iskreni prema sebi kako bi mogli biti iskeni prema drugima
• Moramo se dosta dobro poznavati, što je cijeloživotno učenje i upoznavanje
• Moramo znati što volimo, a što ne kako bi znali koliko što možemo i koliko tolerirati i kako bi znali napraviti komromise, ali ne tako da potpadnemo pod drugoga

Nakon druge faze negodovanja za piće, ukoliko ni to nije imalo uspijeha, a sada smo već fakat već duboko u vezi jer ove stvari se ne moraju dogaditi kroz par mjeseci već godine, nema promjena i stanje sa alkoholom se pogoršalo i počelo utjecati i na naš život šteteći nam, dolazimo do zadnje faze, a to je da se dovoljno volimo da nećemo trpiti da nas se s nečim maltretira.

Sad je pitanje da li nas to maltretira.
Ako nas to maltretira, znači da se ne znamo postaviti prema toj osobi i ona počinje utjecati na nas štetno jer smo slabiji od nje i nemamo dovoljno iskustva da je stavimo pod svoju kontrolu. Ovakve osobe se moraju stavljati pod kontrolu jer su to osbe neuračunjive za sebe, a tako i za druge i to spada pod extremne situacije. To su krajnje faze naših pokušaja, znači naših mogućnosti i kraj veze. Dali smo sve od sebe. Kada si osoba ne želi pomoći ne možemo je niti mi mijenjati. Osoba se sama mora pokrenuti i mijenjati i to vrijedi za sve ostale životne situacije. Sve što mi možemo napraviti za neku osobu je da je možemo samo USMJERAVATI.

Onaj tko uspijeva usmjeravati alkoholičara će iči i dalje, no dalje se može ići SAMO ako imamo kontrolu nad tako neuračunjivom osobom, znači ovo je krajnja faza, osoba je alkoholičar. I tada smijemo primjenjivati kontrolu jer je to za dobrobit nekoga i jer je ta osoba nesposobna da živi i funkcionira sama.

Zadnja faza je za osobe koje su slabe da preuzmu kontolu nad alkoholičarem i s tom kontrolom ga pokušaju osvijestiti da počne pravilno funkcionirati, a to je:
da moramo znati da koliko god da je osoba dobra u drugim sferama i da nas ispunjava teška srca ćemo se morati odlučiti na odluku da mu pokažemo zube. Tako što ćemo ga ucijeniti sa našim odlaskom od njega jer nemamo drugog izbora. Sve opcije smo iskušali, bili fini (indirektni) pa malo grublji (direktni) i na ništa nije reagirao i jedino što nam je prestalo je da mu pokažemo da možemo i bez njega ako tako nastavi.

Sve ovo sam išla opisati jer sam htijela ukazati na grške koje se dešavaju ne samo sa očiglednim problemima kao što je ovaj primjer već da se greške dešavaju i kod „zdravih“ veza jer ne znamo prepoznati loše znakove koji najviše dolaze do izražaja kroz veze, odnosno odnosa i s obzirom na njih se stvara određeni oblik veze. I zato je svaka veza unikatna, jedinstvena.

Prve i najznačajnije greške su što se bojimo. Imamo vječno usađen strah u naše duše! U koji god smjer se okrenuli nači ćemo strah u sebi. Što nam je onda činiti? Izbacujmo strah, riješavajmo ga se. Idimo postepeno. Tako što ćemo se riješavati svojih negativnih osječaja. Tako što ćemo ih osjetiti i preispitati se od kuda oni poteču i zašto. Itd. pa čemo polako dolaziti da je ljubomora nerealna i nepotrebna, da je posesivnost nepotrebna, da su uvjeti nepotrebni itd... No, treba paziti sa svim time. Jer ovisi o čitaocu i njegovom stupnju svijesti kako će sve ovo shvatiti. Sa razumjevanjem i dubokom spoznajom riječi, odnosno rečenog ili će samo čitati riječi i zloupotrijebiti neki izraz jer ga samo čita, jer ne može, ne zna kako vidjeti sliku. Ako me razumijete.

Uklonivši svoje strahove i kriva razmišljanja ukolinili smo nezrele, štetne, neadovoljavajuće i neispunjujuće veze i jednog dana ćemo naiči na osobu s kojom ćemo uspijeti stvoriti skladan odnos, pun razumjevanja, ljubavi i pažnje.

I došli smo i do riješenja kako prepoznati i riješiti npr vezu koja hvata smjer posesivnosti. Riješit ćemo je našim stavovima, našom osobnošću i željama tako što si nećemo dopuštati da nas se guši s tuđim nerealnim i nezrelim negodovanjima - kod extremno posesivnih osoba, a kod light i teško uočljivo posesivnih osoba ćemo istim načinom riješiti krivi smijer veze i s time je usmjeriti ka normalnijem odnosu ublažujući njenu posesivnost našim stavovima i željama. Ako osoba to ne bude mogla prihvatiti, veza će poprimiti oblik „ne veze“, doći će do prekida jer će osoba misliti da ju ili ne volimo ili dovoljno ne volimo ili pak neznamo voljeti.

Znači:
moramo držati do sebe, biti iskreni sami sa sobom kako bismo bili i prema drugima, moramo znati što želimo, a što ne želimo kako bismo znali raditi balanse - tolerirajući i kompromisima.

No moramo biti i pažljivi jer postoji razlika između želja i osobnih stavova prema životu.

Sa željama ćemo napraviti kompromis jer poštujemo drugu osobu i zadovljstvo ćemo ispuniti tako što ćemo podjeliti sa drugom osobom svoje želje, znači ona neće imati u potpunosti ispunjenu svoju želju, a tako ni mi, pa je pravda zadovoljena - kompromis. Ili ćemo dobiti potpuno ispunjenje želja jer to drugu osobu ne dira jer partner shvaća da je to naša osobna stvar ili ga i dira ali je zrela osoba i zna se postaviti ili ćemo dobiti neispunjenje želja jer život jednostavno ne omogućuje sve da se ispuni, no moramo biti svijesni što nam život ne omogućuje, a u čemu nas partner koči i koliko nam je što važno.

A sa životnim stavovima i očekivanjima mi smo presudni sa svojim odlukama, mi smo ti koji odlučujemo što ćemo tolerirati, a što ne, ovisno o našim prioritetima i ciljevima, a tako je i sa kompromisima.

Puno stvari se ne može odmah dobiti za njih treba vrijeme, upoznavanje i usklađivanje partnera, no treba znati sagledavati da li uopće ide ka osobnom ispunjenju i koliko.

Ako imamo neke čvrste stavove ili želje nećemo popuštati, no moramo biti sigurni u to, znači da su to točne i realne stvari koje se mogu potraživati od suprotne strane i nešto što se može očekivati i tražiti. To se postiže svijesnošću o sebi, razmišljanjem i zalaženjem u dubinu svoje duše. I s time si stvaramo stavove i automatski posljedično pravog partnera za nas (a netko partnere ).

Post je objavljen 23.11.2007. u 17:49 sati.